O da, da. Sve je konačno gotovo. Danas smo F. i ja bile u američkoj ambasadi i da - dobile vizu! Dobro, stvarno nije bilo razloga da ju mi ne dobijemo, ali kolko papirologije i koje procedure, ja sam već mislila da ništ od toga. Ali eto, dobile smo ju. Konzul s kojim smo razgovarale je toliko simpatičan, nas dvije smo se smijale da smo se skoro popiškile, hrvatski s onim američkim naglaskom, fenomenalno!
I sad je, eto, sve spremno. Vizu dobivamo poštom za dva - tri dana, karta je rezervirana, a na računu je cca 1400 dolara za dvotjedni boravak u Americi. Putujemo za dva tjedna, a itinerar nam je u najmanju ruku, naporan. Na putu tamo plan nam je Budimpešta - Detroit - Atlanta - Savannah (u Atlanti će nas frendica pokupiti autom), a dok idemo doma idemo Savannah - Atlanta - Pariz - Zagreb. Pa onda u međuvremenu imamo u planu Jacksonville - Philadelphia - New York i obrnuto. Sad tek vidim kolko je to putovanja. Ali can't wait, can't wait, can't wait...
I tako. Otkad ne radim, uglavnom se dosađujem i idem na kave i k Supermenu. Vikendom sam na bazenima, hvala Bogu pa toga još ima za radit, bit će para. Sretna sam kaj sam sama uspjela zaradit za kartu za Ameriku i za vizu, a ostalo je i nekaj za džeparac. Ostalo budu moji nadoknadili, ipak su mi obećali da će platit cijeli put ako upišem diplomski, ali je onaj Tucson pokvario planove. No dobro, kaj je tu je.
A čak ni faks nisam baš toliko zapostavila. Ako uzmete u obzir da sam radila tri posla i učila, a još u taj raspored ugurala i svoju F. i Supermena, a dala sam dva ispita od četiri, računica i nije tako loša. Još mi 4 ispita trebaju za uvjet, vjerujem da mi to neće biti teško.
A Supermen... Jel potrebno kaj dodati? Zajedno smo dva mjeseca, imali smo prvi ozbiljniji razgovor, prošli to, počela sam piti Logest prije cca dva tjedna... I to je u biti to. Uživam.
Da vidim sad kaj ima kod vas pa idem odspavati, ipak sam se digla u 5.45.
Ljubi vas Ruby!