Marketing
UPOZNAJ SVOJ PROBLEM
Isus je bio veoma uviđavan s grješnicima. Jeo je s njima, dao je da mu noge pere prostitutka i među svojim sljedbenicima je imao ljude na lošem glasu. Ali nikad nije gonio, sudio ili osudio nekog grješnika. Jedini s kojima se nije mogao sporazumjeti i priopćiti im život u izobilju, bijahu oni koji su vjerovali da su dobri i savršeni. S njima je bio veoma tvrd i nasilan i štoviše zvao ih je "zmijska legla, obijeljeni grobovi".
Najveći je grješnik onaj koji ne priznaje svoj grijeh. Najgora stvar koja nam se može dogoditi nije griješiti, nego ne priznati svoj grijeh.
Svakako, mi smo grješnici, ali ako to priznamo, imat ćemo veliku korist, jer samo bolesni mogu ozdraviti i samo mrtvi uskrsnuti.
Ako neki slijepac vjeruje da vidi i ne priznaje svoju ograničenost, nikad neće uspjeti naći potrebnu pomoć da riješi svoj problem:
"Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo', pa vaš grijeh ostaje." (Iv 9, 41).
Svake godine prigodom godišnjice krunjenja, kralj bi oslobađao jednog zatvorenika. Kada je navršio dvadeset pet godina kraljevanja, osobno je htio otići u zatvor u društvu prvog ministra i cijelog dvora da odluči kojeg zatvorenika osloboditi.
Svaki zatvorenik, nadajuć se da će on biti pomilovan, pripremio je govor u svoju obranu pred kraljem.
* Visočanstvo – reče prvi – ja sam nevin. Neprijatelj me nepravedno optužio i zbog toga sam u zatvoru.
* Mene su – doda drugi – zamijenili za ubojicu, ali ja nisam ubio nikoga.
* Sudac me nepravedno osudio – reče treći.
Svi su pokušavali objasniti kralju nevinost kako bi bili pomilovani.
U jednom kutu bijaše neki čovjek koji se nije usuđivao približiti. Kralj ga upita:
* Zašto to stojiš tamo?
* Jer sam ubio čovjeka, visočanstvo. Ja sam ubojica.
* Zašto si ga ubio?
* Jer me u tom trenutku obuzelo nasilje.
* Iz kojeg razloga?
* Jer nisam uspio sačuvati kontrolu kada sam se naljutio.
Za trenutak nastupi tišina, dok je kralj odlučivao koga pustiti. Onda, uzevši žezlo, reče ubojici:
* Slobodan si.
* Visočanstvo – prigovori prvi ministar – ne bi li bilo pravednije pustiti nekog drugog?
* Kralj odgovori: Upravo zato puštam ovog zločinca, da se ne bi pokvarili ostali koji izgledaju tako dobri.
Jedini grijeh koji ne može biti oprošten je onaj koji ne želimo priznati. Potrebno je ispovjediti da smo grješnici, a ne tako dobri kako nekad nastojimo izgledati.
Dovoljno je pročitati prispodobu o pšenici i kukolju, u kojoj Isus prodire u tajnu Zla u svijetu, ili pročitati prispodobu o farizeju i cariniku, da bismo shvatili kako, samo onaj koji ispovijeda svoju ograničenost je sposoban primiti pravednu pomoć.
Post je objavljen 25.02.2009. u 16:29 sati.