49. poglavlje
Monasi bi zapravo morali obdržavati korizmu kroz cijeli život. Budući da malo tko ima toliko snage, preporučujemo da bar tih korizmenih dana svatko čuva svoj život čist u svemu, i da ujedno u te svete dane popravi nemarnosti prošlog razdoblja. To činimo dostojno onda kad se čuvamo svih mana i posvetimo se molitvi sa suzama, čitanju, skrušenosti srca i odricanju.
Za tih, dakle, korizmenih dana valja k običnim dužnostima svoga služenja dodati još nešto: posebne molitve, odricanje u jelu i piću. Svatko neka sam od sebe, uz određenu mu mjeru, prinese nešto Bogu u radosti Duha Svetoga, to jest: neka uskrati svome tijelu nešto od jela, pića, sna, govorenja, šale, i tako s duhovnom radošću i čeznućem iščekuje sveti blagdan Uskrsnuća.
A što tko prinese kao žrtvu, očitovat će svom opatu da sve bude s njegovom molitvom i odobrenjem. Što se god, naime, čini bez dopuštenja duhovnog oca, računat će se kao umišljenost i tašta slava, a ne zasluga. Zato sve valja činiti s opatovim odobrenjem.
Pravilo Svetog Benedikta
Post je objavljen 25.02.2009. u 06:36 sati.