„Tada začuh glas Gospodnji: „'Koga da pošaljem? I tko će nam poći?' Ja rekoh: 'Evo me, mene pošalji!'“ (Izaija 6, 8)
Nakon što je Izaija spoznao Boga u svoj njegovom veličanstvu, slavi i svetosti, te primio milostivo oproštenje krivice, Bog je imao zadatak za njega.
Za Izaiju nije bilo oklijevanja ili rasprave, on je bio spreman. Božje veličanstvo, suverenost i milost su ga primorale da svoju volju u potpunosti podloži Božjoj, da sav svoj život podredi službi Bogu.
Mada njegova misija nije bila ni malo laka Izaija se nije predomišljao kada je čuo što Bog od njega traži. Božji zadatak za njega je bio da donese osudu narodu koji neće htjeti niti slušati niti se pokajati na njegove riječi.
„On odgovori: 'idi i reci tom narodu: Slušajte dobro al' nećete razumjeti, gledajte dobro al' nećete spoznati. Otežaj salom srce narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije kako bi se obratio i ozdravio.'“ (Izaija 6, 9-10)
Po svim našim standardima Izaija je trebao biti iznimno neuspješan „evangelizator“, no on se nije žalio, niti tražio bolji zadatak. Samo je pitao: „Dokle Gospodine?“ (Izaija 6, 11). Želio je znati dokle će morati izvršavati tu iznimno tešku i žalosnu zadaću, no uopće nije bilo upitno dali ju je spreman izvršiti. Istu potpunu predanost Božjoj volji unatoč žalosti i tjeskobi nalazimo i u Gospodnjoj molitvi pred samu muku i raspeće.
"Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ (Lk 22, 42 i Mt 26, 42)
Izaija je primjer osobe koja je u svom životu prihvatila Božju suverenu milost. Takvog čovjeka Bog stvara tako da mu na neki način da uvid u svoju slavu, svetost, suverenost i veličinu, a tada se čovjek osvjedoči i u svu svoju nemoć i grešnost, i grešnost ljudi općenito. Bog zatim takvom čovjeku donosi osvjedočenje u svoju milost, te kao posljedicu proizvodi zahvalnost, potpunu osobnu predanost Božjoj volji i Gospodnjim putovima.
Post je objavljen 24.02.2009. u 22:50 sati.