Marketing
6. post glupe ovisnice
Depresija.
Za ovaj post uopce nemam inspiracije.
Pisem ga tek toliko da se imam gdje ispucati, jer se osjecam poput kokice ( samo sto ne puknem; i ne, nije to zbog toliko kilograma, hvala na pitanju ) .
Kada je blog krenuo, to je bio veeeelik cilj. Tu ce biti napokon odgovornosti, ucenja, trcanja da se dovedem u red, ovoga onoga, a od toga nista.
Zasto? Zato jer sam obicna glupa ovisnica koja nema pojma o zivotu.
Naime, odmah kako sam i ovo odlucila, 10.2 sam se kladila s deckom kako mogu bez facebooka, naravno kako sam previse trvdoglava i znam da mogu - upravo to dokazujem i eto, 28.2 nasa oklada zavrsava i ja cu je dobiti. Bravo za mene.
Kako onda sama sa sobom ne mogu rijesiti i okladiti se da ce sve biti u redu? Da recimo sutra iz histologije ne budem dobila jedan jer cu nauciti, a za to cu si kupiti recimo novi lak, olovku za oci, parfem, auto ( jebote ) . U sto da se ja kladim da dobijem nesto pozitivno u zivotu?
Zar ce se moj decko sa mnom morat pocet kladiti u parfeme, kozmetiku, odjecu samo da bih ja dobila pozitivne ocjene? Da bih pocela trcati?
Mislim, u sto se moj zivot pretvara?
Uvijek sam zalila osobe koje nemaju svoj krug prijatelja, jao, jadne one, samo uce, ovo ono. Nekada mi je zao sto to nisam ja, naucila bih sve sto je potrebno, zavrsila skolu i fax, postala uspjesna zena, a uz to bi dosao i pristojan covjek s kojim bih to sve dijelila.
Sada, kada gledam svoju buducnost prema trenutnom stanju niti cu biti uspjesna, niti cu imati covjeka s kojim mogu nesto dijeliti jer necu ni imati nista.
Bravo, ovisnice.
Biti siromašan nije sramota, ali je sramota ništa ne poduzeti da se takvo stanje
promijeni.
By: Tukidid
Post je objavljen 24.02.2009. u 21:19 sati.