Marketing
Latinska četvrt i okoliš
Iako ni okoliš nije zanemariv, naime riječ je o Saint Germainu i Ile de la Cite (mjesto odakle je Paris nastao).
Ile de la Cite bilo je maleno ribarsko seoce koje je nastanjivalo pleme Parisi (po kojemu je, kasnije, grad dobio ime). Godine 55. pr. Kr. Rimljani su osvojili taj dio i uskoro se rimska naseobina počela proširivati na Lijevu obalu rijeke. Tada nekada je izgrađen i most Ponte Poslije Rimljana došlu su Franci, dali gradu ime i učinili ga središtem svoga kraljevstva.
Stoljećima kasnije tu su nastale građevine koje su žive i dan danas. Jedna od njih je i Sainte-Chapelle, remek djelo arhitekture zapadnoga svijeta. Naime, ta crkva je najpoznatija po svojim vitražima koje, za lijepog vremena, obasjavaju unutrašnjost na neopisivo lijep način.
U renesansi je vladao Luis XIV, kralj pod čijim je vodstvom grad postao sjedište nezamislivog bogatstva i moći.
Kasnije je došao Napoleon, nakon Napoleona opet Napoleon (III), koji je zadužio baruna Haussmanna ('Osmana' kako ovdje kažu) da napravi urbanistički plan. Haussmann je napravio grad kakav danas poznajemo, volimo i kojem težimo doći. Doslovce je sravnio sa zemljom neke ribarske kolibice a na njihovo mjesto postavio veličanstvene bulevare i zgrade.
Latinska četvrt, studentska četvrt. Ime je dobila po prvim studentima koji su govorili latinski jezik. Tko nije bio tamo, nije bio u Parizu, tako kažu, a meni je bilo jasno na što su mislili tek kad sam došla u taj dio grada.
Predivno.
Pariz kakav zamišljam.
Da, to je to.
Četvrti dominira Sorbonne, sjedište Pariškog sveučilišta. Osnovana je 1253. godine, kada je Robert de Sorbon (ispovjednik Luisa IX) utemeljio sveučilište za 16 siromašnih studenata bogoslovlja. Sorbonne uskoro nakon toga postaje glavno središte za obrazovanje. I tamo je 1469. godine osnovana i prva tiskara u Francuskoj. U Revoluciji je prekinula sa radom jer se suprotstavljala slobodnoj filozofiji 18. stoljeća, ali je Napoleon ponovno uspostavio njen rad 1806. godine.
Ali, Sorbonne je u 16. stoljeću postala vrlo "nesnošljiva i dogmatična", tako da je 1530. god kralj Francois I, na nagovor G. Budea otvorio još jedno sveučilište, danas jedno od najznačajnijih obrazovnih ustanova u Francuskoj. College de France:
Smješten tik do Sorbonne, na njegovim se ulaznim vratima koči natpis: "Docet omnia", iliti "Ovdje podučavamo svakoga". Što i dan danas dokazuju jer su predavanja, naime, besplatna i otvorena za sve koji žele ići. 
(sad bi Željko rek'o - O Francuska, zemljo obećana!)
Latinska četvrt je daleko poznata po svojim kafićima, studentskim knjižarama (na svakom koraku), kinima, jazz klubovima, restoranima. Tu je također i sveučiliše E. Delacroix:
gdje se školuje buduća elita, ali i razne srednje škole:
Već sam vam pričala o knjižarama, ali evo vam pravi razlog zašto silno želim naučiti jezik (pogledaj cijenu knjiga, kme, oh, kme):
(za sada samo čezutljivo gledam u knjige i razmišljam kako ću se jedan dan vratiti da posjetim Shakespearovu knjižaru, gdje su knjige na engleskom).
U Latinskoj četvrti su najpoznatiji Bulevard Saint Michael i Rue St-Jacques, najstarija ulica u Parizu. Danas u njima dominiraju šarenilo trgovina i raznih događanja.
Prošli smo dalje pored najuže kuće u Parizu (da, ova u sredini između dvije zgrade):
i iako je doslovce u samom srcu događanja, ja osobno baš u toj određenoj zgadi ne bih nikad živjela. Hvala, ali ne hvala.
Doduše, možda ali moooožda bi me pokolebala činjenca da se u toj ulici nalazi i najstariji kafić na svijetu, Le Procope, osnovan 1686. godine - u kojem su pili kavu baš svi oni kojih se u ovom momentu možete sjetiti.
Možda bih radije živjela ovdje, isto je živo i veselo, ali je malo otvorenije i nije daleko:
Šetnja je, od planiranih 2-3 sata, došla na cifru od 5 sati hodanja, ali smo pali s nogu tek kad smo došli doma. U prolazu smo vidjeli i zloglasni Conciergerie, zdanje koje je tijekom Revolucije služilo kao zatvor, i gdje je svoje posljednje dane provela Marie Antoinette.
Baš sablasno izgleda.
Prošli smo i pored trga cvijeća, kojeg nedjeljom zamjenjuje trg ptica - jedna po posljednjih takvih pariških tržnica:
(na slici je jedan dio samo):
Prošli smo pored Pointe Zero, mjesta odakle se mjere sve udaljenosti u Francuskoj (smješten ravno ispred crkve Notre Dame):
prešli smo, zatim na Ile St-Louis, otočić pored Ile de la Cite, otočić gdje žive najpoznatiji Parižani i ostala elita. Na mostu nas je zabavljao on:
I na kraju smo došli do Pont Neuf, koji je, oprečno svom imenu ('Novi most'), najstariji most u Parizu.
Njegova je gradnja završena 1607. godine (sjećam se da smo u školi učili da je prastari, ali da ipak nije stariji od onog bivšeg mosta u Mostaru....nažalost, sad jest). Ima 12 lukova i dugačak je 275 metara, i redovito se održava i čisti.
Otvorio ga je Henri IV i njegov je kip postavljen nasred mosta.
Most je omiljen od svog nastanka, obilježen u mnogim slikama i pjesmama i filmovima:
Na kraju, prije ulaza u metro, sjedili smo na tom istom mostu i uživali u pogledu na ostale (na slici, prvi pješački most izrađen od željezne konstrukcije):
Iako je šetnja trajala oko 5 sati, morat ću se još jednom vratiti tamo, čisto da bacim oko na sve ono što nisam uspjela vidjeti.
Post je objavljen 24.02.2009. u 17:38 sati.