Marketing
Kompromis-drugo ime za...
Ništa na ovome svijetu nije tako krhko kao odnosi među ljudima...
Pri tome ne mislim samo onaj klasični ljubavni(čki) odnos već i na one obiteljske, prijateljske, poslovne, susjedske, društvene, ne znam ni sam kakvi još sve ne postoje.
Mnoge od tih naših veza na samom početku izgledaju kao savršen spoj, gotovo kao da se čuje onaj uhu tako ugodan zvuk "klik" pa s druge strane još jedan spasonosan "klak" i tada u pravilu budemo oduševljeni kako smo si dobri jedno drugom i tako to kako već ide.
Međutim, i najbolji spoj za kojega se čini kako nema nikakvih pukotina, čak ni natruha poroznosti, prije ili kasnije bude izvrgnut utjecaju različitih čudnovatih strujanja, sila stezanja i razvlačenja kao i podrhtavanjima, a ukoliko ne pazimo na oralnu higijenu, izlažemo se realnoj opasnosti da nas dohvati karijes zuba vremena.
No, kako usprkos svoj svojoj krhosti i osjetljivosti, od naših klik-klak odnosa naposljetku ne bi ostajale samo krhotine, s vremena na vrijeme potrebno je primjeniti vještinu pronalaženja dogovora u trenucima kad nam se naši stavovi, želje i stremljenja razilaze.
Život je prepun raskrsnica i stranputica.
Kad centrifugalne sile opasno zaprijete da stanje stvari takvo kakvo jest odleti u orbitu, potrebno je napraviti kompromis.
Kao i kod većine apstraktnih pojmova, tako je i naše poimanje kompromisa još uvijek prilično "rastezljivo" pa iako ga jako često koristimo u svakodnevnoj komunikaciji, imam dojam da ga u najvećem broju slučajeva uzimamo zdravo za gotovo.
Pogotovo ako smo egocentrično uvjereni kako upravo ona "druga strana" mora napraviti odlučan korak prema kompromisu.
Kako naučiti prihvatiti zahtjeve druge strane na štetu naših vlastitih želja!?
Umijeće kompromisa, barem za moj pojam, zauzima prilično visoko mjesto na ljestvici vrlina emocionalne i socijalne inteligencije.
No, možemo biti cinični pa s druge strane reći - nije li kompromis upravo ono rješenje s kojim nitko neće biti zadovoljan?
Možda...
No s treće strane, je li vrijedno zbog jedne pukotine razarati sve zdrave poveznice?
Dobar kompromis bi trebao biti poput vezivnog tkiva, koje ako i neće uspjeti ispuniti pukotine, onda će ih barem moći premostiti.
Ne, nemam recept kako napraviti dobar kompromis, čak mi i moje vlastito iskustvo govori kako je to, ako ne baš nemoguća misija, onda u svakom slučaju - nimalo laka i jednostavna.
U jednoj od svojih dugogodišnjih veza, milijun puta sam se našao u dilemama, trilemama pa čak i kvadrilemama kao i pitanjima u stilu kada, kako, odakle i zašto.
Kao i kod svega u životu tako je i u vezama - s jedne strane nešto dobiješ, s druge strane izgubiš.
Ravnoteža, razumijevanje i tolerancija, jako su lijepi pojmovi, ali u trenucima kada ih iz domene teorije spustimo u realan život, lako izgubimo njihov smisao.
U svakom slučaju, smatrao sam da zbog nekih "viših" ciljeva moram ponekad i odstupiti od nekih svojih principa, želja i navika.
Tako danas.
Pa opet sutra.
Prekosutra...
Nakon nekog vremena, osjetio sam kako mi svi ti utezi kompromisa postaju preteški, i ono što je najgore - znao sam da mi vise na tankoj niti iznad glave poput Damoklova mača!
Kad sam jednog jutra u vlastitom ogledalu ugledao oronulo lice nepoznatog stranca, preostalo mi je samo da se upitam: "Heeeej, pa gdje sam tu ja?"
Jesam li izgubio sebe?
Je li sve to uopće vrijedno?
Znam, nisu ovo jednostavna pitanja i tu nema nikakvih šablonskih rješenja, postoje milijarde različitih situacija i svaka je od njih specifična na poseban način.
Pa tako i sama riječ "kompromis" koja nam dolazi iz latinskog jezika - compromissium, znači "uzajamno obećanje."
Uzajamno obećanje...
Rekli bi neki - obećanje ludom radovanje
Neki drugi bi još dodali - pametniji popuštaju.
Pa sad, tko je u toj priči pametan a tko lud , sam vrag će ga znati...
Sve je dobro dok se u priču ne uplete netko treći.
Onaj zbunjeni...
Post je objavljen 24.02.2009. u 12:20 sati.