1
pljunut ću na svoj um
zaratit ću protiv svog razuma
on me tjera
tjera da posumnjam koliko ti značim
u ženi ima strah da neće biti
o da neće biti žena cijela tebi dovoljna
pljunut ću na razum
pljunut ću na svoje godine
majčine ću korijene počupati
a ti mi šapni
reci mi
reci što ti je na usni kad me promatraš
daj da dotaknem
daj da te dotaknem
ne
nemoj o tome kako sam ti lijepa
to me ne zanima
ni koliko ti znači moja pjesma
razderi je
reci mi čime da te liječim
kako da te uzdignem do tvoga sna
pamtit ću tvoje molbe
samo reci kako
kako da ti povijem bol
kako da se sretnemo na toj vražjoj ljubavnoj cesti
reci da ne sumnjaš i ja ću manje sumnjati
tvoje kosti ću voljeti
smrdljivi zadah od alkohola
tvoje drkanje pored moje glave dok sanjam
dotakni golom rukom moju krv iz utrobe
i ja ću tvoj kurac pun sluzi
namažimo se tim ljudskim dvojnostima
pa mi vjeruj da ti vjerujem
pa mi daj svoj bunar muškosti
da zaronim u njega
da vidim tvoju krhost
i budi slab
da i sama mogu biti slaba
i budi jak da i ja budem jakost
daj mi svoje rebro i ja ću tebi dati svoje
pokidajmo lica
iskidajmo druge oko nas
hoće li to pomoći
znat ćemo na kraju
kad se bezvrijedni probudimo jedno kraj drugoga
dosegnuti paklom
ako nas on spasi
znat ćemo
znat ćemo
da smo na ovom koraku
isti
posramljeni
ali svoji u nama
rastrgaj mi sumnje
da i ja mogu tvoje
skini proklete godine s ovog vrata
ali vrišti mi da me voliš
polupaj vrata i prozore
spali ih nasred sobe
da ti vjerujem
da ti vjerujem
daj mi daj mi
nas u suzama okupane
dva anđela u crno omotana
samo daj nam nas u suzama
daj da se ispočetka učimo hodati
korak po korak
budi moja pička bit ću tvoj kurac
odgodimo pogreške našoj djeci
koja rastu u grčevima srca
2
u rano jutro kad te promatram nakon buđenja
komad tapete mi se smiješi pored tvog lica
ne shvaćam baš dobro kome vjerovati
izgubljena u svojoj gustoći
guram hladnoću s očiju
kako da se uvjerim da me uistinu voliš
voliš do dna
do svog udarca o moj bezdan
do moje kosti od tvoje kosti
znaš li i ti kako
zašto mi ne pomogneš shvatiti
koliko
3
Na svom putu se grčim
voljela bih da vidiš da poznajem tvoje krilo
gušiš se od ljepote u mom poljupcu
znam koliko je potrebno hrabrosti da ga zapetljaš za nepce
znam da je tvoj kraj negdje na dnu moje utrobe
tvoj izlijev u moju maternicu
oboje se hrvamo u nevjerici
može li može li može li to biti istina
na kraju ispijemo egoizam u čašama
sigurno me ne voli
govorimo snažno dok iz grla izlazi poput
najdivnije arije volim te
i ja tebe volim
budalo volim te
a hladno je to volim
jer jednom gestom pokvarimo baš nju
pomakneš se i otpiješ gutljaj vina
ja pomislim kako ti nisam dovoljna samo ja
pomaknem se da navučem majicu
ti misliš da sam te se već zasitila
dvojni svijet naše ljubavi
bojimo se pitati
glasno vrisnuti
jebote jel ti mene uopće voliš
protresti ramenima
reći ne vjerujem ti
kada se odmičeš tako ne vjerujem ti
zato ti ne vjerujem
a onda onda se stisnuti jače
jedno u drugo
drugo u prvo
možda je to jedini
put
ako oboje
jednog dana pomislimo
bar malo da i ono drugo
osjeća isti strah od zablude
4
Zašto te uvijek promatram u dnu sebe kao otrov
nisi nalik drugim muškarcima
još u tebi ima neke topline
ne plačeš
shvaćam tvoje razloge od kojih gradiš dane
tu nema više razbojništva
od kad si nasukan na dio mene
pa ipak majka me odgojila da sumnjam u tvoj muški ud
jer muškarci su takvi
da vole za jednu noć svojim tijelom
i da proguraju svoje potrebe do krajnje granice
a mi žene da volimo i trpimo
vidiš ljubavi u toj sam stranputici zaboravila vjerovati
svojoj vlastitoj vjeri
da imaš srce
sada ću raskinuti s sobom
ugušit ću sumnju svojim rukama
pokušat ću ti vjerovati
a ti me iznenadi
ti budi moja žena a ja ću biti tvoj muškarac
Post je objavljen 24.02.2009. u 00:11 sati.