Večeras sam na RTL-u naletil na ovaj nepravedno zaboravljeni film iz zlatne ere holivudskog neo-šunda. Svaka čast "Predatoru", "Komandosu" i inim čudima, ali oni nemaju Chiuna!
Chiun je mali korejski dida kojeg zaposli supertajna američka tajna služba, tolko tajna da ju čine jedan ured sa kompjuterom, invalid bez ruke i najstariji haker na svijetu. Chiunov posao podučit je ex-policajca Rema Williamsa kako koristit ruke ko smrtonosno oružje, trčat po zraku i izbjegavat metke osluškivanjem pucateljevih tetiva. Ko i svi azijski majstori borilačkih vještina, dida je sadist pa tjera Remoa da jede samo rižu, skače sa motke na motku u mrklom mraku, gađa ga pištoljem iz čista mira i prepričava mu sapunice koje obožava gledat dok meditira sjedeći na vrhovima prstiju.
Pored toga, Chiun je fontana mudrosti i dobre volje:
Chiun: "Breathe out... slowly... do not gulp. If you do not breathe correctly, you do not move correctly. Pitiful. I can see the deadly hamburger has done its evil work."
Remo Williams: "You know, Chiun, there are times when I really like you."
Chiun: "Of course. I am Chiun."
Remo Williams: "And there are times when I could really kill you."
Chiun: "Good. We will practice that after dinner."
[Chiun pulls the trigger on a revolver, click, click, click]
Remo Williams: "You used the other four yesterday."
Chiun: [Chiun fires a round nearly hitting Remo in the head] "I reloaded."
Ah, taj Chiun!
Radnja se vrti oko zle korporacije koja, uz podršku generala Šonjine, dobroćudnim američkim vojnicima prodaje neispravne puške koje eksplodiraju pri upotrebi. Od čitave američke administracije, jedino kapetanica Janeway (ovdje promaknuta u majorku) nađe za shodno to istražit. 10 godina prije Voyagera, žena ima istu knjižničarsku frizuru i jednako je iritantna. Nevjerojatno.
Naravno, zli korporativni direktor odluči ubit Janewayicu – prvo putem osobnog tjelohranitelja, onda preko svog CEO-a a onda i vlastitm rukama jer tako to direktori korporacija rade. I tu se sad negdje umiješa Remo: završi u tučnjavi na skelama oko Kipa slobode, skrivajući se po poligonu od vojnika naoružanih samoeksplodirajućim šuškama i – najbolji dio filma – bježeći od dobermana koje je valjda istreniral Chiun jer se živine penju po lojtrama i hodaju po špagi.
Zapravo, film mi općenito ima štih ko da je napisasn 1930ih a ne 80ih. Ne sam zbog Chiuna već i zbog čitavog tog Indiana Jonesovskog stila akcije di heroj taman prijeđe jednu prepreku kadli odma evo i druge. A onda je tu i klasična šund cliffhanger scena di negativci zatoče heroja u smrtonosnu zamku ( u ovom slučaju, plinskoj komori) iz koje, naizgled nema izlaza.
Divan film. A ako Chiun ponekad i je naporan, to sve ima smisla. Jer:
Remo Williams: "You know, Chiun, you're a real pain in the ass."
Chiun: "That is because it is the fastest way to your brain."