Na sumračnom nebu jedan je novčić jarke, vibrirajuće, biserne plave. Po njemu četinjače tresu iglicama. Kao da će uskoro snijeg ili će Djed Mraz projuriti svojim saonicama.
Trava je visoka, tamna i meka. Miriši po svježe opranom rublju. Malo dalje u njoj pronalazim jabuku. Krupnu, crvenu, s crvom u sredini. Pa onda još njih. Na stablima, u jarcima vrta. Vrta naše stare kuće. Otac je u vrtu. Zemlja je snažna i ljepljiva. On ju gazi čizmama. Majka je na ulazu. Slaže voće na hrpu.
Prozori su širom otvoreni. Kroz njih se polako ušuljava mrak. Laganim prstima omotava krov, dimnjak, zidove, žive i nežive stvari. Njegovom ljubaznošću još jednom pogledom obuhvaćam sve. Prije no što opet utonem u san.
Post je objavljen 23.02.2009. u 22:05 sati.