Tamo gdje galebu najtezi je put,
u plavetnilu beskraja spaja se nebo i zemlja,
na obzoru vide se samo oblaci kao planine,
i jedan brod u obrisu svijetla,putuje u daljine....
Ostavljene majke i djeca,
masline koje prkose vrimenu,
cekaju da se vrati..
u skrivenoj tugi,dok nizu se dugi dani,
jedan covjek sanja da se domu vrati..
U gorcini i tugi uvijek odlazi,
dok s nostalgijom ceka,kad ce opet poci,
jer sunce ga zove,i galebi traze,
da ponovo uzburka more....
Kao lutalica hoda gradovima,
lica nova postaju prijatelji,
svaka luka ima svoju pricu,
kad se jednom vrati ,
da ih prica svome sinu..
Odrekao se ljubavi,
da bi plovio morem..
za mrvu kruha i saku dolara..
to je sve sto im moze dati..
sve sto voli nosi u srcu svome,
i kad se nemir javi u dugoj noci,
pomoli se Bogu..utjehu vapajem trazi,
i sretan je kad mu dodu u snove....
pjesma posvecena prijateljima s kojima sam nekoc i ja plovila..
mirno more..i vidimo se brzo,,,,
Post je objavljen 23.02.2009. u 20:08 sati.