Jučer je u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisindki, održan 6. "Prigorski dan". Prošle godine je osnovana i udruga pod istim nazivom, a čini ju sedam podsljemenskih društava koje njeguju tradiciju zagrebačkog kraja, a to su HKUD Prigorec - Markuševec, HSPD Podgorac - Gračani, HKPD Bosiljak - Čučerje, KUD BukovacKUD Frankopan-Remete, FIS Remete i moje društvo HSPD Sljeme - Šestine.
Program je bio odličan. Organizatori su dali puno truda, da sve funkcionira, ali i svako društvo pojedinačno. U svim tim točkam posebno oduševljenje izaziva brojnost djece i mladih ljudi, na kojima ta tradicija ostaje.
Dan je bio pun dinamike i žurbe. Od uzbuđenja sam se probudila u 4.40 ujutro. Ispeglala sam tri nošnje. Dvije ženske i jednu mušku. Za sina, malu švelju Petru i sebe, a tu su bili i izlošci. U 14 sati smo krenuli.
Švelje su imale izložbu u foajeu koncertne dvorane. Puno se je ljudi raspitivalo za naše radove. Pokazali su veliki interes i svi se čude da ima netko da još radi na nošnjama. Došle smo četiri sata prije koncerta, kako bi aranžirle naš štand. Zatim su slijedile pjevačke probe, a nakon toga oblačenje ženskog zbora. Pošto je nas devetnaest s dirigenticom plus voditeljica tamburaša i njena kći Jelena koja je isto u mojim malim šveljama, dok smo završile s oblačenjem, ja sam već skoro, od umora pala u nesvijest.
U 19 sati je poćeo koncert, a naše je društvo bilo na redu u 19 i 30.
Prije početka koncerta i za vrijeme pauze, Ružmarinka i ja smo trčale između zborašica i švelja. Nakon koncerta smo se zadržale još jedan sat i
krenule kući umorne ali zadovoljne dobro obavljenim poslom.
