............
- Budi sretan s onim što imaš, budi sretan s onim što imaš...
- Zašto stalno kompliciram, zašto mi stalno nešto nedostaje? Da li i drugi tako kukaju u sebi? Ima li na svijetu sretnih ljudi? Sretni ljudi su bogovi.
Znam i sam da kad se nečeg konačno i dokopam - "to" - ponekad i nije stvarno, nego je začinjeno ukrasima iz mašte, gotovo nikad nije baš onako kako sam htio, a ako i jest, sudbina će se pobrinuti da ne bude trajno.
Napravit ću krug: gdje sam bio, što sam radio...i vratit ću se na početak.
- Budi sretan s onim što imaš, budi sretan s onim što imaš.
Opet cendraš - NEMREM! NEMREM! Kaj ću.
- Ali drugi bi ljudi rado bili na tvom mjestu! Zgodan si (aha baš), uspješan (e, ak je to uspjeh), super dijete (podsjetnik da sam još nekog zeznuo), pametan (sigurno bi pametan pisao ovakve stvari).
- Budi sretan s onim što imaš, budi sretan s onim što imaš!
- Jesam jesam, ja sam sve to, ako drugi kažu, zasigurno jesam?!
Zašto onda nosim u sebi rupu veličine tunela Učka, zijeva k'o gladni crv iz Dine.
I NEMREM je začepiti nikako.
I sad već imam neke godine u turu i kužim da imam sve šanse da ne uspijem,
jer i dalje ne znam kao što nikad nisam ni znao gdje je dućan s čepovima.
- Budi sretan s onim što imaš, budi sretan s onim što imaš!
- Stoput sam sebi govorim, e da sam barem vjernik! Pa da vjerujem da mi netko sa supermoćima može pomoći. Da vjerujem da sad trebam patiti jer će mi jednom kad umrem biti super. Hm? Kako su samo to progurali?
Da se mogu odteretiti...odem, priznam sve, odradim pokoru, i kao nov sam!
Al' dovraga (hihi), ni u tom dućanu nisam bio. Bio sam na vratima, zalijepio nos na staklo. Bio je zatvoren. Dolazio par puta, nikad nisam uspio ući.
- BUDI SRETAN S ONIM ŠTO IMAAAAAŠŠŠŠŠŠ!
- Dobrodobro, jesam, jesam!!! Evo, ide mi...samo što nisam!
- Baš ti vjerujem.
- Bah. Ni lagati ne znam.
Post je objavljen 23.02.2009. u 17:32 sati.