Jučer sam po drugi put pogledala film 'Anđeli u Americi'.
Prvi put sam ga posudila u videoteci i odgledala u dahu (dva su filma)
Evo što sa našla na internetu. Ima puno članaka o filmu koji je zapravo najprije bio kazališna predstava.
--------------------------------
‘Anđeli u Americi’ Tonya Kushnera, dvodjelna ‘gay fantazija na nacionalne teme’ (čiji smo prvi dio prije par godina mogli vidjeti i u Zagrebu), jedan je od ‘najboljih i najbolnijih tekstova suvremenog američkog kazališta’, tvrde kritičari. TV mreža HBO ovih dana je ‘Anđele’ prenijela i na mali ekran u 60 miljuna dolara teškoj produkciji Mikea Nicholsa, sa zvijezdama poput Al Pacina, Meryl Streep i Emme Thompson.Tony Kushner je za ‘Angels in America’ 1993. osvojio Pulitzerovu nagradu, a originalna off-brodvejska produkcija poharala je iste godine i Tony nagrade. Predstava je bila nominirana u čak 9 Tony kategorija, a osvojila ih je 4 - za najbolju predstavu, najbolju glavnu mušku ulogu (Ron Leibman), najbolju sporednu mušku ulogu (Stephen Spinella) i najbolju režiju (George C. Wolfe).
Stoga nije ni čudno da se HBO upustio u ekranizaciju teksta koji i dan dans ima kultni status kod američke publike. 60 m iljuna dolara teška produkcija..
Ocijene gledatelja i kritike su različite. Jedni tvrde da ekranizacija nema ništa od sirove snage koju je Kushner uspio realizirati u kazalištu, te da najsnažnija scena komada - pojavljivanje anđela - uprkos skupim specijalnim efektina na ekranu izgleda banalno. Drugi pak nižu filmske vrline, od toga da je Mike Nichols mudro pustio da se tekst ’sam režira’ do toga da upravo ekranizacija dokazuje kako je s vremenom Kushnerov tekst dobio na vrijednosti. Svi su, međutim, apsolutno očarani maestralnom ulogom Al Pacina, koji je, kažu, najmoćniji kad šuti.
--------------
Ne znam kad je ovo napisano, ali prenosim u cjelini. U svakom slučaju film se nalazi u videotekama.
Predstavu nisam gledala, ali film je odličan. I svi glumci također.
Dijalozi vrhunski. Imaš o čemu misliti. Nije mi ga bilo teško pogledati drugi put.
Kombinacija židovskih propitivanja I homoseksulanih muka.
Predobra (ovu sam riječ ukrala unuci- da kažem zakon ili ona je kraljica bilo bi previše, ali ti izrazi odzvanjaju mojim stanom) rubna priča.
One su, te rubne priče, politički ili ekonomski emigranti koji žive i rade van svoje zemlje, ali jednom nogom su još uvijek u staroj postojbini. Vječno prepolovljeni, nesretni, možda se nikad više neće vratiti. Djeca ostaju u novoj domovini itd, itd, te rubne priče su već duže ‘zakon’( kako kaže moja unuka).
Inače neki glumci igraju više uloga. Neprepoznatljivi su dok na kraju prvog djela ne pokažu tko koga igra. Genijalni stari rabin, koji nakon vudialenovskih dilema i trilema jednog od likova kaže: Nešto kao: Ne znam što hoćeš od mene. Kršćani imaju oprost, a mi imamo krivnju.
A tek govor koji je održao nakon smrti stare Židovke ( bake istog lika)
U svakom slučaju prepuno detalja koje ne uspiješ pokupiti u prvom gledanju.
Ne pitajte me odakle mi vrijeme za gledanje po drugi put. Ne spavam I to otkad sebe pamtim. Nije staračka nesanica. Budim se nekoliko puta u toku noći pa gledam filmove, čitam, pišem. Oduvijek sam to radila. U poslednje vrijeme trijebim frižider. Ali prestat ću jesti, mislim.
Predugo sam rubna priča još mi samo debljina nedostaje.
Post je objavljen 23.02.2009. u 14:44 sati.