"Blago siromasima u duhu jer je njihovo kraljevstvo nebesko." (Mt.5:3)
Za početak, pogledajmo kome su upućene, ili bolje, kome nisu upućene ove riječi.
Odnosi li se ovaj stih na svijet u kojemu živimo i na svjetovni način življenja? Zasigurno ne.
Baš kao što ni siromaštvo o kojemu se govori ne znači nužno ono fizičko siromaštvo na koje obično najprije pomislimo kada pročitamo taj stih.
Zavirimo u Mt.5:1-2 da otkrijemo kome Isus ovo govori. Vidimo, to nije okupljeno mnoštvo koje ga željno iščekuje - od njih se sklonio u goru. Također, to nisu ni pripadnici oficijelne, "narodne" religije.
Isus ovo govori grupici odabranih, onima koji su njegovi učenici.
Kakvi su ljudi ti njegovi učenici? Što ih odlikuje? I, na kraju, razlikuju li se oni po nečemu od nas?
Mi se danas volimo nazivati Isusovim učenicima, no morali bismo dobro voditi računa što to uistinu znači. Bojim se da veoma često naši životi pokazuju kako smo bliži onoj drugoj grupi ljudi kojima Isus nije govorio o blaženstvima, nego li Isusovim učenicima.
Da bismo navedeni stih mogli pravilno razumjeti, dobro je da najprije razmotrimo što označava riječ "blaženstvo".
Pojmovi "blagoslovljeni" i "blaženstvo" nisu najbolji prijevod izvorne riječi "makarios", no zacijelo su najbliže tome značenju od svih drugih koje bi u duhu našeg jezika mogli upotrijebiti.
Ipak, razlika postoji.
"Makarios" se ne odnosi na onoga koga Bog blagoslivlja, već opisuje životno stanje onoga tko je "zauzeo dobar životni položaj". Trebamo to, dakle, promatrati kao opis životnog stanja, ali ne nipošto i kao emocionalno (duševno) stanje! Stoga bi bila prikladnija riječ "sretan", tj. "u dobroj sreći".
Prema tome, blaženstva o kojima Isus govori označavaju stav istinskog Isusovog učenika: bezuvjetno prihvaćanje zahtjeva Božjeg kraljevstva!
Kakvi su to zahtjevi najbolje vidimo ako promotrimo kakav su život izabrali učenici kada su se odvažili slijediti Krista.
Najprije, oni se ponizno uzdaju u Boga, bez obzira koliko ih to koštalo. Spremni su na nevolju, na ugnjetavanje, na stvarno siromaštvo. Isusovi učenici uistinu oskudijevaju u svemu - radi Isusa su se svega odrekli: sigurnosti, imanja, društvene zajednice, religiozne tradicije pa čak i samih sebe!
K tomu, nisu posjedovali ni vlastitu duhovnu snagu, iskustvo ili znanje.
Jedino što su imali bio je Isus. I to je bilo sve što im je bilo potrebno!
Stoga stihovi iz Mt.5 vrijede samo za one koji uistinu jesu Isusovi učenici.
Oni su ti koji su se odrekli svega da bi imali Isusa i koji su time stekli "dobar životni položaj", uistinu postavši "makarios" - oni kojima se može zavidjeti na njihovu životnu položaju.
Kraljevstvo Božje pripada takvim ljudima, ili da to kažemo preciznije - sastoji se od njih.
Poučeni time, položimo i mi svu svoju vjeru u Isusa i budimo "makarios" - blaženi u Kristu!
Post je objavljen 23.02.2009. u 17:30 sati.