Kao da se opet budi,
još jednom je misao pronašla
do mene ili tebe put.
Da li zbog vremena uskrsnuća,
neispunjenih težnji i neostvarenih snova,
da li zbog grešaka
koje greškama ne smatramo
još jednom je osvanulo jutro sa bojama sna,
u njima smo vjerojatno bili ti i ja.
Iako ne postojimo,
iako život ima za nas svoje utabane staze
kojima hodamo
ponekad nesigurnim korakom,
ali poznate kakve već jesu,
možda su prave...
Iako ne postojimo,
ipak postoje dan i noć
i negdje između dvije struje udara jako,
ravno u srce, struja misli...
Da li si ti ja, da li sam ja ti
ili sve su to bili neki snovi
što smo ih sanjali
kada sobom gospodariti mogli nismo
a sada ponosno vladamo
mirni, jaki i obzirni,
sada ponosno vladamo,
i čemu se nadamo ?
Nekom boljem normalnom životu težimo,
zdravlje, ljubav i sreću trebamo.
I zašto uopće pišem u množini
kada nije mjesečeva sjena dotakla
ni pero ni ove tipke po kojima
prebirem kao da moram,
kao da se uopće nekoga tiče
to što mi duh titra,što vjetar puše,
oči se sklapaju i žele sanjati,
kao da znaju što ?!
U pozadini Azra i neki stari song
pogled kroz prozor u zeleno lišće,
u dan, neki baš čudan.
Ali hvala Ti na svakom danu Svevišnji,
lijepo je živjeti
i na bogatom duhu hvala Ti,
tako je lijepo sanjati...
Glitter Graphics ::: Glitterboom.com
Post je objavljen 23.02.2009. u 01:46 sati.