Volite li red? Volite li predodžbu da se sve ovo oko vas, sve ovo što se događa, što vam se događalo u prošlosti, i vama i vašim precima, sve ono što vas čeka u budućnosti... volite li pomisao da u svemu tome leži nekakav inherentni poredak, da se stvari ne događaju slučajno... ne u smislu nemogućnosti prikupljanja svih podataka i uspostavljanja nekog besprijekorno vjernog modela svega skupa nego mislite li da je to sve skupa samo nekakva šala... jer ne mogu nači pojam koji bi točnije opisivao ono na što ukazujem. Što bi bila šala uopće ako ne jedan razvoj događaja koji ukazuje na banalnost ljudske potrebe za navikama kojima bi se ono što tek predstoji trebalo prilagoditi, a ta se prilagodba ne samo ne događa nego se stvari krenu razvijati u nekom potpuno drugačijem pravcu.
Red ima svoje legije, svoje divizije, svoje ešalone uredno poredanih i jednoobrazno obučenih obožavatelja. Red ima svoje tisućljetne dogme, svoje prastare rituale, svoje poslanike i svoju grandioznu institucionalnu infrastrukturu. Red ima svoje podanike, svoje beskrajno stado uvijek stampedu sklonih i strahom opčinjenih jedinki. Red je na prvi pogled apstrahiran iz svijeta oko nas... dan i noć se periodično izmjenjuju, godišnja doba dolaze i prolaze u pravilnim razmacima, plime i oseke, poplave i suše... a na tim je periodičnostima izrasla i superstruktura živog svijeta koji se prilagodio njima i u skladu sa njima proživljava i svoje periodičnosti. Rotacije planeta oko Sunca primjer su reda koji bi trebao razuvjeriti svakog skeptika jer točnost predviđanja budućih položaja tih nebeskih tijela besprijekorna. Tom vrstom reda bavi se astrologija, vještina spuštanja nebeskih pravilnosti na zemlju i njihove aplikacije na ljudske sudbine. Red pruža sigurnost predvidljivosti, red nudi svoju sigurnost i ta je sigurnost sasvim dovoljna da ogromnu većinu događanja koja su uvjetovana ljudskim projekcijama budućnosti uputi baš u smijeru njihovog ispunjenja. Red nije pristojno ni pametno kritički propitivati bez obzira na veličinu i razmjere štete koja se rijetko ipak dogodi kad red ne ispuni svoju svrhu ili ga netko od njegovih brojnih interpretatora slučajno ili namjerno krivo razumije. Red je i u tim slučajevima ispunio svoju osnovnu svrhu, sigurnost je bila neupitna sve do samog kraja koji je bio tako vanredan i neočekivan događaj da je imao mnoga obilježja nestvarnog. Ili možda hiper-stvarnog. Jer red ipak implicira i svog utemeljitelja, red se teško može zamisliti kao nešto što se slučajno uspostavilo samo od sebe, spontanitet uspostavljanja reda, prvi čin urednosti svijeta mora imati svog autora. Tog glavnog urednika koji nije sam dio reda već nad tim redom ima prava intelektualnog vlasništva. I ta su mu prava neotuđiva. On se zove Risto Wagner i živi na tromeđi Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Republike Crne gore. Tamo drži mrtvu stražu jer su ga hodočasnici već nekoliko puta živog rastrgnuli ne bi li se domogli svetih relikvija koje će im donijeti sreću u životu. Sreća je ugodno uredan zaplet i rasplet životnih okolnosti koji traju sve dok subjekti tih okolnosti ne crknu, podbuhnu od plinova koje počnu proizvoditi bakterije koje su mirno živjele u njihovom debelom crijevu dok su bili živi, a sad ih počinju proždirati iznutra jer su mrtvi baš kao i hrana koju su jeli dok su bili živi... bakterijama je svejedno što jedu i to je u redu jer je Risto Wagner predvidio da tako bude sa svim živim bićima osim njega samog jer on ima autorski imunitet na urednost prolaznosti. Baš zbog toga ga i opsjedaju hodočasnici koji maštaju o njegovim rebrima ili, nezamislive li sreće, o njegovoj butnoj kosti koju bi pozlatili i pokazivali babama koje bi je ljubile ne bi li im ristova butna kost izliječila artrozu kukova. Tako stvoritelj reda, Risto Wagner puca iz svog mauzera na sve što se miče u njegovoj blizini. Iznad njega se vrti na tisuće vrana koje mu tako odaju položaj jer svi znaju da se te vrane hrane mrtvim hodočasnicima. I seru po Ristu Wagneru. Što je u redu jer narod kaže da to donosi sreću pa oni hodočasnici koji osjete da po njima sve više i više seru te ptice nebeske znaju da su blizu 'Onoga koji je urednik', kako još nazivaju Rista neke struje njegovih štovatelja koje tvrde da nije u redu da 'Onaj koji je urednik' ima srpsko ime jer je to ljudski atribut i ne može se odnositi na najviše biće koje nije uvjetovano urednošću reda kao što su to uvjetovani svi ljudi pa i Srbi. još tvrde da nije u redu što se preziva Wagner jer je bio neki Wagner koji je stvarno bio urednik samo što nije bio prvi urednik nego je uređivao nekakva skupna vrištanja i tako zarađivao za život. Jednom su Ristu Wagneru hodočasnici pokušali prići sa helikopterom iz kojeg su puštali to vrištanje od ovog drugog Wagnera, ali ih je Risto oborio Strelom čim su mu došli dovoljno blizu.
Elem, volite li red? Ili da preformuliram pitanje... bojite li se neizvjesnosti? Je li vas strah prati vjerno iz prošlosti, preko sadašnjosti pa ravno prema budućnosti... ili ne ravno... možda vas strah gurne sa puta, u provaliju koju su zbog greške u projektu izgradili uzduž cijelog puta koji vodi iz prošlosti u budućnost. Je li vas strah da se Zemlja naglo prestane okretati što neće samo ostaviti jednu njenu stranu u vječnom mraku nego će krhka zemljina kora zbog inercije skliznuti duž svoje užarene tekuće podloge i kao skorup se zgužvati uzduž nultog meridijana, rastopiti i nestati u vrtlozima magme koji će se polako spajati u jedan veliki plimni val koji će Mjesec svojom gravitacijom vrtiti oko Zemlje i tako malo po malo unositi nered u nekad uigrani ples sinhroniziranih rotacija zemlje i mjeseca sve dok mjesec konačno ne ispadne iz orbite, udari u zemlju pa tako združeni krenu prema vanjskom dijelu solarnog sustava demolirajući do temelja svekoliki astrološki laboratorij. Je li vas strah da će se to dogoditi? Je li vas u nedostatku reda ovaj svijet dočekao kao nekakvo strano tijelo... nemate instinkte, rađate se nemoćni i nijemi i odrastate u svijetu koji ne pruža ni trunku utjehe da je u redu što vam žene zbog tko zna kojeg razloga ostaju trudne i rađaju vam nova i nova razočaranja da će strahu ikad doći kraja... je li vas strah dok vas policija gađa gumenim mecima u glavu jer ne znate za koji nogometni klub navijate pa pijani napadate svakog trećeg prolaznika uz skandiranje 'Treća je sreća! Treća je sreća!'? Je li vas strah da ste zbog nekog samo Ristu Wagneru poznatog razvoja okolnosti tijekom evolucije dobili sposobnost imaginacije, odnosno projekcije opcionalnih scenarija za budućnost, evolucijske strategije koja vam pruža mogućnost predviđanja budućnosti u skladu sa iskustvom i vještinom uočavanja periodičnih pravilnosti koje sve imaju nešto zajedničko, sukcesiju događaja u vremenu... je li vas strah da vam ta sposobnost ne postane najopasniji neprijatelj jer bježeći od straha dopuštate da vam drugi prodavaju već gotove scenarije prema kojima će se odvijati vaša budućnost, scenarije u kojima se red održava strahom kojeg zamjenjuje bezumno vjerovanje u takvu vrstu reda koji jasno ukazuje da nije u redu da dva reda postoje jedan blizu drugoga, a da se ne slažu oko načina na koji će se budućnost odvijati pa bi trebalo srediti da bude samo jedan red, onaj pravi red, vaš red koji kaže da ćete ubijati djecu, žene, strace koji ne djele vaš red i puniti njihovim tijelima velike rupe u zemlji jer takav je red kod uspostave reda nakon što je izbrisan i zadnji trag nereda koji je prijetio da vas zakopa u velike rupe u zemlji jer je to bilo u redu i kod vaših pokojnih komšija. Je li vas strah da vaša sposobnost uviđanja urednosti svijeta oko vas možda zna i zavarati... je li vas strah da priznate da ste se možda prevarili u pogledu na red koji se pokazao arbitrarnim, ali ste ga i vi i svi koje znate već proglasili svojim redom pa sad ne znate kako da jedni drugima kažete da nije u redu da ignorirate pravi red u ime onog na koji ste se već navikli i koji vas tako dobro brani od straha iako vam nestaje vode i kiša vam je isprala zemlju jer ste posjekli svo drveće da bi napravili hrpu balvana koja se uzdiže 100 metara u visinu i širi valjanost vašeg reda kilometrima unaokolo? Je li vas strah da red ne radi protiv vas i da ste i vi i vaša sposobnost modeliranja stvarnosti samo jedna greška u inače urednom svijetu koji ne bježi od straha samog po sebi nego od onoga što izaziva taj strah? Je li vas strah da vam je red isčupao strah iz srca i ugurao vam ga u glavu pa ga sad ne možete ignorirati i vidite ga u svemu redom, od tišine koja vas prati dok idete između svojih bližnjih do svakodnevnog kamenovanja nekoga koga znate iz viđenja, nekoga tko se gurao u redu za predbilježbe za sutrašnje kamenovanje pa su svi odreda odlučili da baš njega treba kamenovati, a ne onoga koji sutra dođe zadnji na kamenovanje. Je li vas strah pomisli da se strah oteo redu i da je strah taj koji suvereno uređuje vaš život pod krinkom reda kojim će vas zaštititi od samog sebe? Je li vas strah svog straha, je li ga vidite u svemu oko sebe, je li ga štujete i radite sve da bi ga umilostivili, je li mu se klanjate, je li mu se molite, je li mu dižete spomenike, je li ga veličate kao svoju najsvetiju svetinju, je li vas prati od obrednog uvođenja u život pa do obrednog ispračanja iz života, kako je to i red među vama koji redovitim obredima svoj strah pretvarate u središte svog postojanja jer ste rođeni kao uvreda čistoj svetosti reda i zbog te svoje nečistoće morate živjeti u strahu jer samo tako možete preživjeti svoju sporednu ulogu u opcionalnom scenariju 'stvarnosti' koju sami određujete svojom i uređujete prema tom scenariju svoj mali model ovog opčinjavajuće urednog svijeta.
Volite li red? Znate li ga prepoznati ma kakav god on oblik sam sebi uzeo? Vidite li sablasti redova oko sebe, vidite li kako se redovito red određuje usporedbom i tako od vas čini puka sredstva koja će za svoju jedinu svrhu imati svoj red? Volite li red?
Za kraj evo kratka priča...
Ide isus preko Tromeđe sa kišobranom u ruci. Vrane seru po njemu ali kišobran je velik i na njemu piše ona jedna riječ koja je navodno dovoljna. Piše ta riječ na sto i trideset jezika, šarenim slovima i iz Isusovog smiješka nazire se ono što mu i piše na kišobranu. Malo tko će to smatrati smiješnim ali isus je imao specifičan smisao za humor.
'Lazareeeeee! Lazareeeee!' - vikao je Isus preko megafona pokušavajući nadglasati vrtlog vrana iznad sebe.
'Odjebi!' - povikao je Risto Wagner i ispalio na Isusa trenutni tromblon iz kojeg nije izvadio osigurač. Isus je uzeo tromblon koji je pao pokraj njega, pogledao ga pažljivije pa promrmljao: 'Bojevo sredstvo... opustio je skroz živcima...'
'Lazare, došao sam da te uskrsnem...' - nastavio je vikati, preskačući tijela mrtvih hodočasnika.
'Eto ti pa izaberi sebi nekog friškijeg... reci mu da se zove Lazar kad uskrsne i kako ga žena čeka doma u krevetu dok on pokušava meni ruku iščupati, idiot jebeni maloumni... uskrsni ih sve i pošalji ih kućama da me puste na miru. Ajde... kad se već tu preseravaš da možeš oživjeti ono po čemu sam ja, Risto Wagner, alfa i omega, stvoritelj neba i zemlje, dejstvovao svim raspoloživim sredstvima.
'Ovaj put ću pustiti da mrtvi sahranjuju mrtve... a ti ajde sa mnom... trebaš se odmoriti malo od svega ovoga, nisi ti kriv... ' - rekao je Isus smiješeći se Ristu koji je bio potpuno nevidljiv jer se savršeno uklapao u pozadinu prekrivenu govnima od vrana koja su i njega prekrivala.
'Ljudi... ono mu je sin! Ono mu je sin! Ima i on svete mošti... rastrtgnimo ga!' - povikao je neki debeli hodočasnik, pokazujući prstom prema Isusu i Ristu.
'Hajde se teleportiraj onkraj Livna pa otiđi u miru, Risto... ne mogu ja propovijedat ljubav prema bližnjim svojim i stalno naglašavati da ne govorim u svoje ime nego u ime svog oca jer nemam još dostatnu terminologiju na raspolaganju da bi me itko mogao razumjeti... pa moram uvlačiti svog oca u sve ovo, a oni će misliti da si ti moj otac pa će me pitati zašto im ne podastrem tvoje mošti kao dokaz da ih stvarno voliš i brineš se o njima, a ne da ih tamaniš godinama na ovoj čuki... a i ja ću imati dodatnih problema jer će odmah netko reči kako nije red da oni imaju samo jednog boga i da im taj jedan jedini vodi gerilski rat tamo negdje na Balkanu... i zar nije bio ugovoreno da se nečeš više petljati u svjetovne stvari...' - pitao je Isus svemogućeg boga dok je ovaj punio okvir metcima.
'Zanima koliko će im trebati da shvate kako nije pristojno drugim ljudima otkidati ruke i praviti od toga zlatne amajlije koje donose sreću, jebalo ih zlato da ih jebalo... nije mi ni u jednom trenutku palo na pamet da će to zlato izazvati toliko problema...' - odgovorio je Risto Wagner i provirio iz rova.
'Evo, opet se bičuju dok nadiru... tko je ovdje lud... kako se ovo sve dogodilo... da se nisu parili sa nekim drugim majmunima?' - nastavio je mirno i počeo vješto pucati i obarati hodočasnike-autoflagelante.
'Ja imam plan kako da ih izvučem iz ovog slijepog puta... imam nešto što bi ih moglo zaintrigirati i navesti da se zapitaju što je u redu, a što nije i zašto to što nije u redu stvarno nije u redu... samo mi treba drugi termin... red je već postao plutajući označivač...' - rekao je Isus zamišljeno.
'Probaj sa zakonom koji je od... za razliku od ovoga koji je od kraljevstva zemaljskog neka tvoj zakon bude od kraljevstva nebeskog... razumiješ... ako ne znaš kako uvesti novi pojam bez puno teoretiziranja definiraj ga negativno... to ti i jest namjera, zar ne... dečko? - upitao je Risto Wagner Isusa prvi ga put ozbiljnije pogledavši.
'Uuuu, dobra ideja... a da odemo odavde... malo je sve ovo... uznemirujuće...' - rekao je Isus gledajući oko sebe.
'Hajde ti... potrudi se da ti se ne dočepaju mošti nakon što te linčuju, samo ćeš još veću štetu napraviti, razumiješ?' - glasno je govorio Stvoritelj između pojedinih hitaca.
'A ti... ne mogu te ostaviti ovdje... nestat će ti municije..'
'Ne brini, poklat će se oni međusobno uskoro... i još nešto za rastanak... ne okreći se, sine... zapamti to... ne okreći se!'
'Ajde, dobro...' - reče Isus i uz smiješak se probije kroz obruč koji su oko Rista Wagnera zatvarale razne hodočasničke frakcije
Post je objavljen 23.02.2009. u 00:49 sati.