Čovječe, vrijedan si. Zavoli sebe.
Pusti neka svijet teče u svom smjeru. Ne lovi se njegova korita, niti ne trči za njim žurno.
Ništa nije važno koliko ti. Sada. Ovakav.
Ništa nije važnije od toga da shvatiš,
da si prestrašen, ovog velikog života.
I da uzaludno pokušavaš pobjeći.
Ništa te ne može odvojiti od sebe. I da tri dana svijet ostane u mraku, i dalje si ti, još uvijek ti.
Nemoj se sam sam sobom presresti.
More se čini beskrajno važnim, prevelikim, vječnim.
Ali ti si važniji nego čitavo more.
Ti si važniji od sunca, od zvjezde.
Ne boj se vjerovati u to. Zar ne osjećaš toplinu sunčevih zraka i ne znaš li, da su one samo tu zbog tebe?
Ne, nisi ti radi njih, nego one zbog tebe.
Pogledaj zelenilo drveća, sivilo oblaka,
pogledaj krik s nebesa, bjesnu munju.
Sve je to poradi tebe. Poradi tvojih misli.
Ne boj se Čovječe, vrijedan si.
Malo znam o životu, ali ipak nešto znam,
da nema buke, ne bi bilo ni tišine, ni njena bogatstva.
Neka te ne zbunjuje svijet. Ludost se pravi mudrošću. Pusti prazne priče.
Ne možeš mlatarenjem ruku ništa postići.
Takva je tvoja ljutnja, takve su teške riječi.
Čovječe gdje god jesi, znaj da su ove riječi upućene tebi. Onom tvome bjednom mrtvom pogledu, upućene su zrake svjetla: Jedne Vode, jedne Krvi.
Zar ti još nije jasno
da je Otac toliko ljubio svijet
da je poslao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne nego a ima život vječni?
Čovječe, vječan si. I crne tvoje misli, oprane
gorčinom križa.
Dođi i napij se, žedni Čovječe
Post je objavljen 22.02.2009. u 22:09 sati.