Kako poniženje može pružiti utjehu? Zar naše svakodnevno iskustvo ne govori suprotno? Zar poniženje ne ostavlja velike rane i gorčinu u našim srcima? Tako je bez vjere. Koliko nas vjera povezuje s poniženim Isusom, toliko je naše srce velikodušnije. Samo poniženje vodi u samoću. Ali poniženje u vjeri vodi dalje, vodi do Srca Isusova. Ondje ćemo pronaći utjehu i slast koju je teško opisati riječima.
Konačno u ovom dijelu naših razmatranja postaje jasno zašto većina ljudi ne shvaća poniznost i zašto je mnogi smatraju slabošću ili nečim nezdravim. Ovo nepravilno shvaćanje poniznosti potječe od slabe vjere i znak je kršćanske nezrelosti. Također ukazuje na nedostatak doživljaja nadnaravnog života i življenja Evanđelja…
Nastojim li ponižavajuće situacije do kraja proživjeti u duhu vjere?
Post je objavljen 22.02.2009. u 18:29 sati.