Marketing
sjećam se da sam znao voljeti, sjećam se.
inspiracija.
kao tajna koja čeka da ju otkrijem, kao da čeka da ju dotaknem, uzmem s mjesta i premjestim u neke daleke, nepoznate krajeve. kao najljepša riječ iz pjesme, kao beskrajnost između zvijezda. ali ne, nemogu.
hodam u dva smjera pokušavajuči zaboraviti na svijet. radim iz sebe budalu, i to mi se, naprosto, sviđa. i ta jedna prokleta riječ koja mi sada treba nikako da dođe...
tjedni prolaze sporo.
dosadu ubijam još večom dosadom. krenem dalje, ali samo stojim na mjestu. samo me zrake vjetra njišu...
gubim se u čaroliji svijetla uličnih svjetiljki. i želim se izgubiti, jer polako dolazim do one strane ulice, gdje on več sigurno spava, i kasno je, da znam, ali i znam da je on uvijek tu uz mene, čak i kada spava. makar se pravi da me nevoli ja znam istinu, i približavam se onoj ulici...
dalje ne idem. stajem. vračam se.
jer znam da če sutra ujutro me počekati sms tipa tko rano rani dvije sreče grabi pa u zagradi - baš mi se pije kava... i taj je esemes kriv što se budim ujutro u sedam sati i odmah počinjem dan kavom.
da, on mi je poslao inspiracija pjesmu. koja je naprosto predivna.
i neznam više kako da to objasnim. koje riječi da upotrijebim, pa da i vi možete osjetiti čaroliju snježne, duboke večeri, puta prekrivenog snjegom, i njegovog prozora.
...
riječi postaju samo riječi. nekada, bile su i više od toga.
Post je objavljen 22.02.2009. u 14:18 sati.