Već odavno imam teoriju da svaki pravi muškarac ili voli nogomet ili se kuži u aute. Može i oboje, ali tad se u najvećem broju slučajeva u i jednu i drugu materiju kuži polovično, ni u jednu kak spada. Ali, ako ga nijedna uopće ne zanima, e, to su prvi znaci da bi mogo „pucat na svoje“.
Ja sam spadao u kategoriju nogomet. Nit smo imali auto, nit sam vozio... bio sam reda radi u toku što se onih osnovnih modela tiče, ali neke podmodele, one kratice (bmx-4, s30 i sl.) to mi se nije dalo pratit. Kilometraža mi apsolutno niš nije značila (mogli ste mi 1000km reć, meni bi to puno bilo), konji, snaga, obujam motora još manje...
Al u nogometu sam zato sve znao. Tko je gdje igrao prije nego je igrao tu gdje igra sada... tko je igrao u finalima koje godine, kolko je golova van Nistelrooy zabio u sezoni 2002./2003. (44, al sad više ne znam jel to bilo ipak sezonu prije).... ma sve. Još sam i Championship manager igrao vrlo uspješno tak da je baza podataka bila vrlo široka (iako je to dovelo i do malog brkanja virtualnog i stvarnog nogometnog svijeta).
No, otkako sam pred pola godine krenuo kupiti auto, stvari su se malo promijenile. Bilo je uputno da shvatim je li 130.000 km malo ili puno, kaj znači čuveno 1.3 i sl. Sad sam malo upoznatiji tim područjem. I u vožnji bacim pogled na neki auto tu i tamo (pa znam i kak x6 izgleda npr.)... pa sve više razmišljam koji će mi auto biti sljedeći... pred par tjedana sam odlučio da mi se ne sviđa niš osim peugeota i volva. Neki dan sam shvatio da su mi i peugoeti preženskasti. Tako da je volvo ostao jedina nada. (A zapravo mi nije jasno zakaj uopće razmišljam o novom autu kad sam ovog praktički tek kupio, a kaj je i važnije, uopće nemam para.)
No, kako je moja zainteresiranost za aute porasla, ona za nogomet je, obrnuto proporcionalno tome, pala. Nikad me nogomet manje nije zanimao. Prije bih znao svaki vikend otići na manutd.com, pogledat koja je postava igrala, ima li kakvih novoti... ove sezone ni jednom. Tak mi je svejedno. Pratim jednim okom kakvo je stanje na ljestvici, kakvi su rezultati, no u odnosu na prije – nula.
Al zanimljivo da sam u toj mojoj najmanjoj zainteresiranosti za nogomet 0d davne 1994., baš sad počeo pisati za jedan nogometni web-portal. Uh, kako ovo profesionalno zvuči. Frendov projekt je još u povojima, stvar se tek zahuktava, ni grafički ni sadržajno nije još sve popunjeno, pa neću još objavljivati link. Al reći ću da sam zadužen za francusku i portugalsku ligu tak da znate obratit pozornost jednog dana kad tu sa strane stavim neku reklamu-link (ako do tada ne dobijem otkaz s obzirom da jučer nisam nijednu vijest objavio, a „norma“ je 2-3 vijesti dnevno...a i danas sam se prvo odlučio post napisat, a tek onda pogledat kako je završio lisabonski derbi).
Tak da se ovih dana igram sportskog novinara, i mogu vam reći, brzo vas zahvati sindrom svih onih sportskih klišejiziranih izraza („Bordeaux traži uzlet forme“, „ Bordeaux gubi korak“, „Lille ide u Le Mans po tri važna boda“, „problemi s realizacijom“, „iz redova domaćina najavljuju napadačku igru“, „unatoč odličnoj igri i dominaciji Brage“...). Vidite, i 'boldanje' ključnih riječi je tu. Al zabavno je. Malo si proširiš vidike. Odjednom sam počeo bodriti Toulouse i Leixőes...
No vratimo se temi posta. Generalno gledajući, nogomet me manje zanima nego prije, auti više. No, iako sam tamo gore spomenuo obrnutu proporcionalnost, ipak ne toliko više koliko nogomet manje. Dakle, nastao je jedan prazan prostor. Sad, to bi bilo nešto za zabrinut se. Jer lako je mogao uletjeti neki balet, zanimanje za mjuzikle...a znamo gdje to vodi... Ali sva sreća, uletilo je moje nedavno drvodjeljstvo!
Kupio sam si bušilicu! Pila, blanjalica i to je ipak malo preskupo bilo da bih samo tako bezglavo uletio u taj sport. Pa sam stao na bušilici.
Da me ni nogomet ni auti više ni ponajmanje ne interesiraju, nemrete reći da nisam muškarac kad imam bušilicu! Jučer sam čak postavio jednu policu. Bila je ona i prije no prilično naherena pa sam je skinuo, stavio nove profile, zbušio nove rupe u zidu (sad ih je milijun, zid samo što se ne sruši), i montirao policu kak spada. Razlika u odnosu na prije se zapravo ni ne vidi, ali meni duša mirna.
I skužio sam da ipak neću police, ne sviđaju mi se te rupe u zidu, ak se nekaj okrhne morat ću to cijeli život gledat (tolki muškarac da si to odmah idem gipsat, gletat, farbat sobu ipak nisam). Tako da se ovaj tjedan bacam na stalažu za knjige sebi u sobi. Tek tolko da ste u toku...
Dakle, puno nešto vrludanja u ovom postu, pričljiv sam nešto danas... dopunjena teorija heteroseksualnog muškarca: nogomet i/ili auti i/ili sam svoj majstor.
Post je objavljen 22.02.2009. u 13:23 sati.