there's a real cool club on the other side of town
where the real cool kids go to sit around and talk bad,
about the other kids
Evo i mene. Prvo, želim svim svojim vjernim čitateljima koji su se sjetili mog rođendana (jebilarnog petnajstog, kak bi danchi rekla) , ZAHVALITI, to mi puno znači. Obožavam vas. Drugo, želim se ispričati Luciji što joj šesnajstog nisam čestitala rođendan, sjetila sam se dan prije, al eto, stao mi mozak, pa sad SRETAN ROĐENDAN. Napisat ću ovaj post, pa ću vam onda svima odgovorit na komentare, pošteno iskomentirat postove i to sve. Osjećam se dužna postat vam sliku svojih starki, al neću. :) neda mi se sad hostat slike. Nemojte se čudit ak ovo bude post bez slike.
Would you find it in your heart
To make this go away
And let me rest in pieces
Kad sam već gore spomenula danchi i jebilarni petnajsti (lol) moram reć da se ona vratila među žive. Opet piše blog. here. Ja opet ignoriram svoj blog, vjerojatno zato kaj me nerviraju boksevi. Jadni su. Ma nije zbog toga, jednostavno sam previše lijena i mogu se izvlačit na učenje i školu (makar me knjige nisu vidle od prošlog polugodišta, a zadnju peticu sam vidla iz vjeronauka. -.-) Ali ja se na to mogu izvlačit pa to i činim. (a to je i dobra isprika kad te ona sva sila rođaka pita zašto ih više ne posjećuješ)
I wanna burn this film, you alone with those pills
What you couldn’t do I will, I forgive you
I’ll forgive you
Vikend mog rođendana prolazi dobro, al i ušljivo. U petak je bilo fakat super "girl's night in", pošto nea tu resources za priprenu velikog tuluma na koji pozoveš sve koje znaš i ne znaš, al nek se nađe. Prvo, u ovoj ušljivoj kući nema mjesta za trulu jagodu a kamoli za masu ljudi (note to self: isjerat baku i dedu i preuredit tavan). Drugo, stara neda pare za alkohol, a ovih ušljivih nekoliko litara koji su uskladišteni u kuhinji nisu dosta za masu ljudi (note to self: ima otvorenog vina u frižideru). Ali sve u svemu nije mi žao. Ovo mi je nekak bolje. jbga. I tako je petak lijepo prošao. Nakon šta su se D i I pokupile, sam sam se prebacila na krevet. Doslovno. Dobro, prvo sam skinula novu majicu i spremila ju u ormar. ♥ Narukvicu ne skidam.
It’s been a long year Since we last spoke
How’s your halo? Just between you and I
You and me and the satellites
I never believed you, I only wanted to
Before all of this, what did I miss?
Do you ever get homesick?
I can’t get used to it, I’ll never get used to it
Jučer bili familija, pa sam ja pričala kak je teško u školi i kak moram učit kad god bi pitali "Kak to da te nema kod nas?" i "A kad buš došla?". A dobro, malo me griza savjest ipak sam dobila para ko, ne znam, nečega. Mršavljeje mi neide. Onaj projekt je pauziran jer je prošli tjedan bio koma, a i ovaj vikend. Novi dizajn. Harry/Sirius. ♥ Idem uređivat boxeve pa vam komentirat.