Teško je uopće započeti o nečemu pisati....jer je nekome nerazumljivo, drugima je bezveze....ali kad shvatiš da pišeš nešto zbog sebe nije te briga uopće...kao naprimjer mene sada....znam da će ovaj tekst i ovaj blog što pišem i što ću pisati olakšati dušu i ispuniti moje ne tako slobodno vrijeme.....
Često čovjek nailazi na krive ljude koji se prave da im je stalo, a u stvarnosti je istina ta koja nas boli. Istina se kad tad sazna...ali nas boli više misao da smo mogli to puno prije saznati od drugih ljudi, nego od ljudi do kojih nam je stalo....ali opet ljudi su takva bića da se uče na greškama...ili se nikad ne nauče....jer uvijek mislimo bolje da nekome ublažimo istinu nego da je u stvarnosti sazna.....to boli....osjećajna smo bića i bitno nam je da volimo i udemo voljeni....nije bitno od koga ta ljubav dolazi....ali kad se jednom opečemo....i na hladnu vodu pušemo....pitamo se zašto se baš nama to događa, a u životu se to svima događa...nekome čak i više puta....
Takav je život i sudbina i moramo biti toga svjesni jer ipak treba prijeći trnovit put do sreće.....ali mi smo takvi ljudi....kad nam sreća kuca na vrata vjerojatno nismo kući.....
Male stvari čovjeka mogu uveseliti....jedan bezazleni osmijeh, poziv ili nešto slično....Mislila sam i ja da nemam sreće u životu....ali sada kada pogledam oko sebe ozari mi se osmijeh na licu.....sa mnom su ljudi koje volim, koji mi u životu puno znače i koje nikad neću zaboravit i uvijek ću biti uz njih....uz mene je i jedno malo biće bez kojeg ne mogu zamislit svoj život i da vratim godine unatrag ne bi mogla živjeti bez tog malog bića......kada je pogledam umjesto oblaka vani je sunce....jednostavno volim je više od same sebe....i stvarno ne mogu zamislit život bez svoje Lanice.....naravno tu su i pravi prijatelji kojih je jako malo...ali barem čovjek postane svjestan ko je stvarno spreman pomoći mu u životu i biti uz njega kada mu je stvarno potrebno....i hvala Bogu što mi ih je dao....Stoga svatko od nas ima osoba koje mu život znače, koji mu pomažu kada mu je teško, koji znaju izmamiti osmijeh na licu....i dok je takvih ljudi naš će život biti jedan mali svijet ispunjen srećom...
Post je objavljen 21.02.2009. u 21:14 sati.