U nas, Republici Hrvatskoj, svake dvije godine dolazi do blokade svih pametnih aktivnosti u korist primitivne izborne kampanje za parlamentarni sastav države, odnosno sastav lokalne (općinske, gradske i županijske) vlasti. Svake četvrte godine su parlamentarni izbori pa u sredini toga perioda su četverogodišnji lokalni. A u onim sredinama gdje je na vlasti HDZ blokada traje i između izbora. U sredinama gdje HDZ ne vlada, opstruira se do te mjere da se korupcijskim metodama vlast stalno ugrožava ili ruši. Uzmimo za primjer Grad Osijek.
Prateći ovu zahuktalu globalnu gospodarstvenu recesiju, svakako treba dodati i moralnu, te slušajući našega premijera da ta recesija neće zahvatiti Hrvatsku, slušajući ga da Slovenija ne šteti Hrvatskoj za ulazak u NATO (da li nam to uopće treba) i EU, već da šteti samo sebi, floskule su jednog dezorijentiranoga čovjeka koji je čitav svoj narod doveo na rub ponora. Pod ovo „narod“ podrazumijevam sve građane Republike Hrvatske. Dovesti svoj narod do ruba ponora može samo jedan bolesno ambiciozan čovjek kojemu njegova taština daje smjernice. A taština je stanje svijesti u kojemu se ističe ponos bez pokrića. Njegova taština dovela je do izbora nekompetentne Vlade, dovela je do urušavanja sustava vrijednosti zbog korupcije čitavoga društva.
Čitajući nacionalni tjednik Globus od petka, 13. veljače ove godine, nikako ne želim reklamirati taj tjednik, već istaći naslovnicu u kojoj pored „Zaboravljenih Tuđmanovih insignija ...“ stoji još veći naslov „SEDAM ČUDA ZA SPAS HRVATSKE“! Spanosona rješenja uvijek su najjednostavnija. Trivijalna. Samo ih se treba sjetiti i provesti.
U tom napisu naš najperspektivniji znanstvenik na području molekularne biologije Bojan Žagrović napominje, da bismo mogli bolje živjeti, vladajući moraju više slušati stručnjake i odluke donositi na temelju mišljenja najpametnijih. Može li netko to prenijeti našem premijeru, a da ne snosi nikakve posljedice? Jer najpametniji je upravo on, premijer. A tko bi drugi.
Sedam „čuda“ koja bi spasila Hrvatsku su: 1. novi turizam na moru i kontinentu bez betonizacije, 2. širokopojasni pristup internetu koji pojeftinjuje zdravstvo, školstvo i pomaže ravnomjernom rastu regija, 3. upotreba obnovljivih izvora energije; sunca i vjetra, 4. dignuti razinu obrazovanja s talentiranim i dobro plaćenim učiteljima i profesorima, umjesto kupovanja diploma, 5. modernizacija prometa s brzom željeznicom bez lopovskih direktora, s povećanjem pomorskih i rječnih linija s uvođenjem satelitske naplate korištenja svih tih prometnih sustava, 6. organska poljoprivreda bez pesticida, a s povećanjem obradivih površina i 7. najvažnije – zaštita vodnih izvorišta i obnova vodovodne mreže kako ne bi rasipali 40 % najbolje vode.
Namjerno sam ono „čuda“ stavio pod navodnike jer nabrojena područja koja treba posebno njegovati za nas mediokritete bi trebala biti normalna stvar koju će podržati vlast uz pomoć najpametnijih. No, sjetite se našega HDZ kandidata za novoga župana, koji u obraćanju „svome“ puku uvijek ističe kako je on, narodni zastupnik, vojnik partije!? Što to znači? To znači da vojnik isključi mozak, sluša nadređenoga, popravi želučane funkcije i ošmirgla jezik. Ispod debele kože gomila se salo. Neki zlonamjerni SDP-ovac predložio je da se u imovinsku karticu prilikom stupanja na funkciju svakako upiše i kilaža, kako bi se razlika po isteku mandata mogla uputiti na preradu u sapun za pranje mozga.
Kada se većina naših novina okrene pisanju ovakvih tema koje donose perspektivu, kada zainteresiraju čitatelje na podizanje svijesti i znanja, tada ćemo iz tiska izgurati Šeksa i Glavaša, Dikana i Nives Celzius, Đapića i ostale gra..., grado..., gradonačel..., gradonačelnike, a čitat ćemo o uspjesima naših eminentnih stručnjaka na polju medicine, genetike, fizike, informatike, graditeljstva i gospodarstva svih fela.
Do tada će naše obnovljive izvore energije zamjenjivati neodrživa vrela hrvatskog blagostanja.
P.S. Ne slažem se s „Uskim stazama“ što je uveo „nova pravile igre“ jer se takvom eliminacijom komentara neće promijeniti mentalitet i kultura naših građana (računam na oba spola), a teško je odlučiti gdje je granica dobroga ukusa, bontona ili uvažavanja neistomišljenika.
Post je objavljen 22.02.2009. u 07:00 sati.