Marketing
Mjerač gledanosti iliti hrvatski peoplemetar (i još ponešto)
Mnoge se televizije, napose one s nacionalnom koncesijom, vole hvaliti kako imaju popularne i urnebesno gledane emisije, no uređaj kojim se to mjeri (peoplemetar) i zahvaljujući kojemu se dijeli 100 milijuna marketinsških eura nije nimalo precizan pokazatelj svega onoga čime se televizijske postaje hvale, i to ne stoga što bi bio neprecizan, već stoga što ga posjeduje tek 20% hrvatskih kućanstava. Tvrtka (jedina koja se javila na natječaj i osigurala si posao), a koja je te i takve uređaje postavila u hrvatske domove, može se pohvaliti da danas takve uređaje ima manje od 900 kućanstava i čiji se rezultati prezentiraju kao rezultati i svih onih koji takav uređaj nemaju. Koliko je to reprezentativno, prosudite sami.
Veći problem od peoplemetra jest ubitačno zaglupljujući televizijski program koji u trci za marketinškim uspjehom zaboravlja da mu je primarni posao televizijski program. Najveći doseg postaju reality showovi koji ovu zajednicu prikazuju glupom, polupismenom i lijenom. Ovakav privid ipak dokazuje jedno: kakvim trebaš biti da bi dočekao svojih pet minuta. Na žalost, dobar dio publike to guta, iako se radi o potpuno nejestivoj i neprobavljivoj namirnici, a što samo pokazuje koliko manjak edukacije uzrokuje gubitak osjećaja za valjano.
Kada se sve zbroji i oduzme, pitanje je koja je svrha produciranja lošega programa, točnije, instiucionaliziranja polupismenog idiotizma? Ako je u pitanju samo novac, onda je možda vrijeme da neki ljudi promijene profesiju jer se očito bave pogrešnim poslom, a tu posebice mislim na one kojima su beskonačne reprize osnovni koncept rada.
Veći problem od peoplemetra jest ubitačno zaglupljujući televizijski program koji u trci za marketinškim uspjehom zaboravlja da mu je primarni posao televizijski program. Najveći doseg postaju reality showovi koji ovu zajednicu prikazuju glupom, polupismenom i lijenom. Ovakav privid ipak dokazuje jedno: kakvim trebaš biti da bi dočekao svojih pet minuta. Na žalost, dobar dio publike to guta, iako se radi o potpuno nejestivoj i neprobavljivoj namirnici, a što samo pokazuje koliko manjak edukacije uzrokuje gubitak osjećaja za valjano.
Kada se sve zbroji i oduzme, pitanje je koja je svrha produciranja lošega programa, točnije, instiucionaliziranja polupismenog idiotizma? Ako je u pitanju samo novac, onda je možda vrijeme da neki ljudi promijene profesiju jer se očito bave pogrešnim poslom, a tu posebice mislim na one kojima su beskonačne reprize osnovni koncept rada.
Post je objavljen 21.02.2009. u 15:43 sati.