Pregled posta

Upali svoj stav (moj je upaljen)

Pronađoh dizajn koji za sada apsolutno odgovara mojim potrebicama. Iako sam tražila nešto drugo, ovo mi je sjelo - malo veselih boja (ipak sam mama), knjiga, pero, tinta, nekoliko cvjetića... A nije ni daleko od onoga što sam ja - dijete u duši koje život slaže kao kolaž svega i svačega. Hvala na preporuci mojim dragima litrat čiji sam prijedlog u svojila i Pei zahvaljujući kojoj sam poskidala još neke predloške koji će mi ubuduće dobro doći. Naravno, veliko hvala blogeru yashaskar na prekrasnom predlošku. (update: yashaskar je odvojio subotnje sate da mi napravi dizajn po vlastitoj želji! Hvala!!)

Ima jedna tema o kojoj bih rado napisala nekoliko riječi iako sam sa pozivom na potpisivanje peticije zakasnila jer će ono biti danas. Dakle, primila sam mailom link na sljedeću vijest objavljenu na portalu http://www.psihoportal.com

Malo šire o toj kampanji imate na Index.hr (originalni tekst iz Novog lista nisam uspjela otvoriti). Izdvojila bih citate Ane Karlović koja je u organizaciji kampanje. Pri tome sam boldala ono s čime se apsolutno slažem i što podržavam:



Ova akcija, iako se o njoj nije izvještavalo na velika zvona, izazvala je reakcije onih koji se zalažu za slobode izražavanja i ostale slobode. Kao novinar, naravno da sam djelomično na njihovoj strani jer, primjerice, cenzura, čak i kad je u neku ruku opravdana društvenim i ostalim interesima, otvara mogućnost da mediji postanu svačija prčija. No, s druge strane, oni su zbog kapitala i uzrečice "ne grizi ruku koja te hrani" i ovako i onako svačija prčija. Koje zlo je gore, ne bih znala...

No, ima istine i u tome da sam kao gledatelj/čitatelj, a bome i kao roditelj koji svoje dijete neće staviti pod stakleno zvono, zgrožena time što sve prolazi za objavu i u kojoj formi. Točka na "i" bila mi je fenomenalno glupa vijest koju su prenijeli naši mediji (u konkretnom slučaju moji bivši poslodavci) da Facebook uzrokuje rak. Ok, znam da je to dobar materijal jer izaziva pažnju tisuća fejsbukera i naravno da će se u nekoj formi objaviti jer iza tog bisera stoji britanski Institut za biologiju. Ali staviti u naslov uskličnik (pa tako podržati tu glupost te sugerirati javnosti da je to točno) umjesto upitnika (pa se barem od toga ograditi i ostaviti ljudima da sami formiraju svoje mišljenje i stav) mi je u potpunosti neprobavljivo.

Po pitanju kvizova i raznih Big Brothera i Sistera, nije mi važno što će se dogoditi s ljudima koji u tome sudjeluju. To nisu maloljetne osobe, a nitko im ne oduzima pravo na slobodu izbora. Odluka i razlozi za takvu odluku su isključivo njihova privatna stvar i sigurno su znali da se time izlažu javnom linču. Svatko tko je ikada gledao (u gornjoj vijesti nespomenuti) kviz Nove TV "Trenutak istine", a ipak se prijavio, morao je znati da je njihov cilj pribijanje ljudi na stup srama uz čist račun - mi ćemo vam platiti, a vi ćete nama pomoći da podignemo gledanost. Poput odvjetnika na sudu, tražeći od sudionika samo "da" i "ne" odgovore na pitanja izvučena iz konteksta, a bez mogućnosti daljnjih objašnjenja, okreću vodu na svoj mlin. O tome sigurno više od mene iz prve ruke zna kolega Marijan - on se, doduše, nije toliko opekao na sam kviz koliko se opekao na posljedice (posebice na poslu) koje su uslijedile. Poanta onoga što želim o tome reći jest da za to što mu se dogodilo nije kriv kviz - Marijan je znao u što se upušta i voljom odraslog čovjeka pristao je biti njegov sudionik. Također, kao odrasli čovjek snosi posljedice svoje odluke.

Pa ipak, ma koliko mi se osobno gade takve emisije i reality show-ovi, nisam za čistu cenzuru. Uostalom, u ljudskoj je naravi da mase traže krv - tako je to bilo i prije gladijatorskih bitaka i bacanja ljudi lavovima u starom Rimu, a bit će i ubuduće samo je pitanje forme. Mediji, programi i vijesti kakve imamo, samo su suvremeni oblici rimskih arena i odlično zabavljaju ljude. Kao što jednom netko reče, da se Isus rodio u današnje doba, ne bi ga prikovali na križ već javno osramotili. ("Princip je isti, sve su ostalo nijanse...", Balašević). U današnje vrijeme, kada su informacije i kojekakvi sadržaji lako dostupni svugdje (TV, Internet, radio, novine, razna strana izdanja...), naprosto je nemoguće zaštititi se nekakvom cenzurom. Zabranit će se emisije na nekakvoj NovojTV, pa će klinci uzeti daljinski i gledati iste svinjarije na stranim TV postajama. I gdje je kraj? Skidat će se satelitske antene i gasiti ADSL veze? Ne, to definitivno nije rješenje. Uostalom, po onoj staroj, zabranjeno voće je slađe i što se više zabranjuje, tim više se ista stvar promovira i navodi ljude (prije svega mlade) na "slatki grijeh".



Jedini pravi pristup je podizanje svijesti kod mladih i ono što danas najviše nedostaje - kućni odgoj. Djeca se ipak u najvećoj mjeri identificiraju sa roditeljima, pa bi svatko od nas, ako već želi nešto učiniti na tom području, trebao napraviti prvi korak u vlastitom domu - ako želim smanjiti vjerojatnost da Mihovila oduševljavaju takvi sadržaji, neću ih gledati, okrenut ću kanal ili ugasiti televizor (kao što savjetuju organizatorice akcije). Također, neću ushićeno prihvaćati njegove eventualne buduće komentare kako je to super ako je npr. dan ranije sa prijateljem u školi razgovarao o Big Brotheru. Dat ću do znanja što o tome mislim, ali ni tada mu ništa neću zabraniti i tako ga još dodatno potaknuti da to gleda. Ovaj stav možda jest subjektivan jer sam osobno tako odgajana. Malo je bilo stvari koje su mi bile zabranjene, sve je bilo odrađeno u rukavicama i spomenutom tehnikom. Naši nas roditelji nisu ograničavali u razvijanju vlastitih stavova, ali ipak su pazili da smanje vjerojatnost skretanja na stranputice u dobi kada se nismo znali sami spasiti. Kada je došlo vrijeme da napustimo gnijezdo, imali smo slobodna krila i glavu da sami odlučimo gdje ćemo i što ćemo dalje. Po pitanju učinka drugih metoda podizanja svijesti, navela bih nešto - u Hrvatskoj je i dalje svega nešto više od 10% stanovnika sa visokom stručnom spremom. Znam da se inteligencija ne stječe na fakultetu i znam da je masa kojekakvih tipova i tipica s diplomom, ali zato je još manje pravih intelektualaca koji su u stanju sagledati problem u širini. Ako se već s time ide, trebalo bi na problemu poraditi u školama, časopisima za mlade i slično. Ovo ostalo je, bojim se, prošlo svršeno vrijeme za bilo kakav preodgoj.

Eto, da ne duljim dalje - ovo je moj stav, sa slavnim uskličnikom i naglaskom na "moj". Nažalost, ne znam koji je sadržaj peticije. Ako će danas biti lijepo vrijeme, možda uspijem sa malim skoknuti do Cvjetnog trga i pročitati. Ako se slaže sa ovime što sam ovdje napisala, možda ću i ja staviti svoj potpis. U svakom slučaju, mislim da je pozitivno da se ljude barem malo trgne jer ostaje činjenica da će se stvari ubrzo morati mijenjati, na ovaj ili onaj način.


Post je objavljen 21.02.2009. u 04:44 sati.