možda me za tebe veže samo suosjećanje...
jer u tebi vidim sebe...
vidim strah
individualnost...
toplinu..
izgubljenost...
puštam te sve dalje
želim zapaliti sve mostove
ali svejedno ih ne palim
ne još
nije vrijeme
dodirni me, sasvim slučajno,poljubi me filmski nestvarno..i najljepše kad je prestani, okreni se i nestani...
ovo sunce svaki dan u meni budi uzbuđenje...
ja sam dijete sunca
uskoro ću izvući svoje role iz garaže, obrisat prašinu i udisat toplinu...
veselim se obavezama, bojim se zapreka, hodam neustrašivo..
tražim svoj mir, s nemirom trčim...
smijem se, u zadnje vrijeme se puno smijem...
u meni se budi proljeće..
jedan poziv..
brinem se...
sutra je novi dan..
gledam preko ramene u dane iza mene..
više me ne proganjaju....
sunce me doziva...
Post je objavljen 21.02.2009. u 00:57 sati.