Danas sam srela lika.
Mislim, znam ga ja, ovako.
Sad se zaposlio.Ima 22 godine.
On je tako veseo, baš onako, voli se zajebavati...
Zaposlio se u građevinarstvu.
Ne voli taj posao.
Umoran je.
*A nikakva ženska na gradilištu, što je najgore.*
lol
Tužno mi je to.
Sad se zaposlio, pred nekidan valjda.
I ima 22 godine.
I već radi posao koji ne voli.
I radit će ga možda do kraja svog života.
I danas je još uvijek bio živahan, vesel, zajebant.
A sutra?
Već je umoran.
Već to ne voli.
Zašto ne bi svi ljudi mogli raditi ono što vole?
Zašto zajebavanje nije zanimanje?
Kao da cijeli ustroj svijeta ne valja, tako mi se ponekad čini.
I onda, razmišljajući, dolazim do zaključka da je jedini način da se to promijeni preokrenuti zakone fizike...
Patnja, da.
Sve tužno.
Lako je reći da bi bilo lijepo da sve to nestane sa svijeta, ali nije li patnja ono što formira čovjeka?
Gdje je granica između tuge što gradi i tuge koja razara?
Sve je toliko komplicirano, i relativno, i ja se osjećam izgubljeno.
U ovakvim trenucima.
U drugim, pak, promatram svijet nekim drugim očima, divim se sjenama, fotografijama koje vidim oko sebe, bojama, savršenosti ovoga svijeta ovakvog kakav je.
U biti, imam dojam na to utječe alkohol, pomalo.
No, no, nisam ja pijanica.
Samo što...
Eto, jedan gutljaj nekog pića mi je dovoljan da vsijet počnem promatrati ovim drugim, lošim očima, ovima koje me tjeraju da razmišljam o tome kako je tužno to što neki lik kojeg znam ima posao koji ne voli.
Ma, nije čak ni u tome stvar!
Recimo, bilo mi je žao čim sam čula o tome, ali nakon gutljaja, jednog gutljaja, tek tada su mi se u glavi počele slagati rečenice, tek tada sam riječima mogla izraziti svoje misli.
Naravno, dok ovo pišem, ja nisam pijana.
Jer jedan gutljaj kruškovca, jedan mali gutljaj, pred više od sat vremena sigurno nema nikakvog utjecaja na mene.
Vjerojatno je više stvar u noći.
I u tome što si umišljam.
Čovjek sam ima ogroman utjecaj na sebe.
Hoću reći, ono što si umislimo da osjećamo, često ćemo i osjećati samo zato što smo si to umislili.
A i noć me uvijek deprimira.
Skoro uvijek.
Ponekad.
=)
Post je objavljen 20.02.2009. u 22:15 sati.