Rodjenje je uvijek bolno. Trunes u maternici svog tijela. Krvari covjeciji grob od strane djeteta. Gricka caksire od rebrasta lica, svijet poslije rodjenja glatko tece. Zadah je golem. Moje tijelo, sada jos snaznije, moja bol se pretvara u mucenje.
Rasjepam krvnu liniju. Masakriram les novorodjenceta. Mm, meso nerodjenog, ubija. Isjeckana djeca se kupaju u krvi,obrisi i ogorcenja truhnu u gadjenju. Regeneracija tijela. Mama je razvaljena.
Razbijam njenu facu, moj noz racijepa rupe, jebi je. Jednjak je vec izrezbaren. Drobim hrskavicu. Gorcina samo cina probijanja tvoje jetre, za kratko vrijeme rascjepa meso. Zvakanje u utrobi. Mjehur ubrizgava mokracu, pricvrscivanje infekcije uspjeva. Dijete je pocjepano, na komadice. Pijem njegove izlucevine. Zombifikacija ejakulacije, neposredno prije sakacenja. Na maminom tijelu, raspadnom, mulj iz njegovog kurca je ozivljava opet. Usivam ostatke novorodjenceta u njoj, ponovno rodjenog kroz zlo. Moje izvestacenje, izopacavanje je poznato diljem Pakla. Pazljivi na zvanje, demoni cekaju moj slijedeci trenutak, slijedecu zrtvu. Pokolj je moj fetis. Karijes tijela, otpatci muda. Mozak im curi niz malene rupice na glavi, dok moja sjekira nastavlja sijeci.
Post je objavljen 20.02.2009. u 17:36 sati.