Marketing
Sjeta
Kad se sjeta uvuče pod kožu...
Prije dva dana sam se vratio iz Hrvatske. U šest dana, koliko sam bio u Domovini, obišao sam rodbinu i drage prijatelje, te sudjelovao na stručnom seminaru "Kršćanstvo i New Age" u Zagrebu. Čak sam otišao i do Rijeke i pomolio se na grobu svoje tete časne. Posjetio sam s roditeljima i njezine sestre redovnice koje su nas rado primile. Skočili smo kratko i na Cres da posjetimo braću u novicijatu, a na povratku nazad nas je zatrpala mećava u Gorskom Kotru.
Sada sjedim za zajedničkim kompjuterom (jer je mom laptopu otišao kabel za napajenje strujom) u poluhladnoj prostoriji. Sjeta nikako da me prođe. Mislim na prijatelje koje sam sreo ovih dana u Domovini, na vrijeme koje sam s njima proveo, na riječi i osmjehe koje su mi poklonili, zagrljaje...
Ej, prijatelji, kako ste mi danas?
A ovdje? U novoj Domovini? Pa, Nijemci se nikako ne mogu pomiriti s odlukom pape Benedikta o povlačenju ekskomunikacije nad četvoricom biskupa iz bratovštine "sv. Pija". Da, već je poznat da jedan od tih biskupa niječe holokaust, a to je još uvijek preduboka rana u Njemačkoj. Kritike i rasprave sa svih strana. A u meni sjeta. Zašto toliki nemiri i kritike, napadi na papu? E, moja katolička Domovinu, da mi ti se opet vratiti.
I njemački jezik treba opet pričati, propovijedi pisati, seminare sastavljati, studirati. Tvrd jezik, tvrde stvari. A valjda je i to za ljude. Sjeta. Prijatelji, često mislim na vas.
I na kraju jedna fotka uslikana prije dva dana negdje na jugu Njemačke, u Bavarskoj. Slikano iz vlaka na povratku ovamo. Da, sunce zalazi nad jednim dijelom moje životne pustolovine, a novo nikako da izađe. Ili je već izišlo, ali ga još ne vidim. Već, ali ne još. :-) Tko ima uši neka čuje! Idem ja tražiti svoje Sunce!
Post je objavljen 20.02.2009. u 16:51 sati.