Iz drugog kuta gledano
Čovjek katkada nije načistu sa samim sobom glede prednosti različitih ljudi i nalazi se zapravo u neprilici poput djeteta kad mu se postavi pitanje koga najviše voli iz svog okruženja. Svatko ima svoje vlastite prednosti i svoje vlastite nedostatke; neki nam se čovjek sviđa zato što je posve ispunjen svojim životom, što je svoju vrlinu i razum oblikovao po mjeri svoje ljudske prirode; takvog čovjeka nazivamo prirodnim...
Neki drugi privlači našu pozornost svojom veličinom, jakošću i ustrajnošću svojih mišića i pameti, svojom odvažnošću i požrtvovnošću, premda nam se čini odviše napetim, previše neumjerenim, previše nasilnim, previše jednostranim u mnogim slučajevima, previše u suprotnosti sa svijetom oko sebe.
Drugi nas opet osvaja harmonijom svog duhovnog života... Zato smo primorani ponovno naglasiti da nijedan čovjek ne može u svom izvanjskom životu odjednom sve pokazati, da se mora za nešto opredjeliti, ukoliko se želi domaći vlastitog, svjesnog života u svijetu, da su sklonosti i prilike svakog čovjeka stvorene za izvorno nešto njegovo, da ta izrazita svojstva nekog čovjeka zasjenjuju neke druge prednosti, koje naravno njegovu karakteru ne nedostaju zato što ih mi nismo primjetili, već se naprosto nalaze negdje u pozadini.
H. Friedrich