Kape na glavu navlači svima,
ruke u džepove sve dublje gura,
huči,zviždi, fijuče i reže
ta hladna stolačka bura.
Iz zemlje čupa stabla
kvari stoljetni drvored,
krovove diže sa naših kuća
u kosti stare ugoni led.
A jedna malena Ana,
na prozoru svoga stana
nosićem zamagljeno staklo briše
prstićem po njemu cvijetove piše.
Čeka kada će proljeće stići
da ona može u dvorište sić,
i uz veseli cvrkut ptica s grane
zaboraviti ove hladne zimske dane. Tiha Sjena
Post je objavljen 20.02.2009. u 09:43 sati.