meggie je pricekala da fee obavi svoju nocnu kontrolu, a onda se provukla kroz prozor i pretrcala preko dvorista. znala je gdje ce frank biti - na sijenu u staglju, daleko od radoznalih ociju i oca.
- frank, frank, gdje si? - upitala je kazalisnim saptom stupajuci u tihu tamu staglja, prstima bosih nogu ispitujuci nepoznato tlo ispred sebe, oprezno kao zivotinja.
- ovdje sam, meggie - javio se umoran glas, glas koji gotovo uopce nije bio frankov, glas bez imalo zivota i strasti.
isla je po zvuku do mjesta gdje je lezao ispruzen na sijenu, i stisnula se uza nj, s rukama rasirenim preko njegovih prsa.
- oh, frank, kako sam sretna sto si se vratio! - rekla je.
uzdahnuo je i kliznuo po sijenu dok se nije nasao nize od nje i spustio glavu u njeno krilo. meggie je zavukla prste u njegovu gustu, ravnu kosu, mrmljajuci nesto. bilo je tako mracno da je nije mogao vidjeti, ali nevidljivo zracenje njene privrzenosti kao da je otkocilo nesto u njemu. poceo je plakati, previjajuci se kao da mu bol u dugim, sporim valovima prolazi kroz tijelo, a njegove suze nakvasile su joj spavacicu. meggie nije plakala. nesto u njenoj djecjoj dusi bilo je vec toliko odraslo ili toliko zensko, da osjeti neodoljivu, opojnu radost sto je nekome potrebna; sjedila je ljuljajuci mu glavu u krilu tamo - amo, dok se njegov jad nije rasplinuo u praznini.
(meggie je djevojcica od 6 godina, a frank je njezin brat od 17)
Post je objavljen 19.02.2009. u 14:46 sati.