Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dragaraga

Marketing

Politicko-ljubavni

Muz me svako malo propitkuje da li sam pisala o njemu na blogu sretan
Moram priznati da ga cesto spominjem rofl ali to je zato sto trenutno zivim kao buha u brlogu, nemam bas drustveni zivot. Tesko mi je sada samoj svrljati po gradu, onako kako sam prije mogla. Setam samo po nasem kvartu s pesekom. Uglavnom vrijeme provodim s muzem ili roditeljima i necacima. Ponekad navrate susjedi. Ponekad odem s prijateljima na kavu. I to je to.

On ne zna dobro hrvatski jezik pa mu svaki dan ispricam vijesti, onako kako se prezentiraju u nasim medijima. Primijetila sam da se kao udarna tema nametnula EU i NATO i lokalne medjudrzavne svadje.

Moj muz je rodjen nakon sto je njegova drzava sto osnivala/sto pristupila NATO i EU. On uopce ne razumije ponasanje Slovenaca u vezi naseg prikljucivanja. Ne mislim pritom reci da je Hrvatska u pravu i bezgresna, nego upravo revnost i vaznost koja se toj temi pridaje!

Njemu je EU u zivotu potpuno nevazna, smatra je minornom, lokalnom organizacijom koja je prvenstveno nastala radi kradje ugljena rofl Tu se cak i slazem s njim jer realno gledano, EU nema politicku snagu.
NATO smatra vaznom organizacijom, koja uistinu funkcionira kao stvarna sila.

Sloveniju oboje smatramo lijepom zemljom i cesto je posjecujemo. Zanimljivo je to sto nam kad putujemo Slovenci u putovnice udare zig! Njemu ne bi smjeli zubo

E sad, zasto na svom blogu prenosim njegovo misljenje!

Zato sto mislim da je u pravu, mislim da je u pravu kad kaze da mi na nastalu situaciju gledamo iz pogresnog kuta. Kod nas se toj temi daje previse vaznosti! S vremenom ce doci i jedno i drugo, a sada bi se trebali posvetiti sadasnjosti i raditi, raditi, raditi. Trebali bi za svoj uzor uzeti zapadne uspjesne zemlje, a ne istok Europe koji se jos uvijek bucka u povijesnim baricama.

Znam da sam napisala jedan naivan i banalan tekstic i da se golema masa ne moze brzo kretati, a mi smo dobro gurnuti u krivom smjeru. Slikovito receno, svakog jutra prolazimo svojom ulicom na putu do posla, skole, trgovine. Koliko nas moze vizualizirati i opisati kuce u toj ulici? Uglavnom ne primjecujemo sto se stvarno dogadja oko nas.

Obratimo paznju na sadasnjost. Buducnost tako i onako ne odredjujemo mi, nego puno, puno veci igraci.

Post je objavljen 19.02.2009. u 11:59 sati.