Povodom objave UNDP-ovog izviješća
o klimatskim promjenama za Hrvatsku
Proteklo je više od godinu dana otkako je Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, objavila Sisačku deklaraciju o klimatskim promjenama, neposredno nakon četvrtog IPCC-izviješća o naglom mijenjanju globalne klime mogućim teškim posljedicama.
Sisačka deklaracija bila je namjenjena Vladi RH i zastupnicima Hrvatskog sabora, a u njoj je navedeno i 10 osnovnih mjera koje bi odgovorni obnašatelji vlasti trebali hitno poduzeti kako bi se Hrvatska što bolje pripremila za nepovoljne globalne trendove:
1. štednja svih prirodnih resursa, a naročito energije
2. strategija modernizacije gospodarstva i tehnološki zaokret prema novim tehnologijama koje odgovaraju globalnoj potražnji
3. poticanje javnog transporta, nauštrb masovnog uvoza automobila
4. orijentacija energetske politike na upotrebu obnovljivih izvora energije
5. odvojeno sakupljanje i recikliranje otpada
6. nadzor nad zalihama vode i sprečavanje privatizacije tog javnog dobra
7. novi standardi u graditeljstvu, energetski održiva gradnja i nova oprema za grijanje, hlađenje i proizvodnju struje
8. sveobuhvatni program obrazovanja ljudi za krizne situacije
9. program javnog zdravstva za nove uvijete pod utjecajem promjenjenih klimatskih promjena, zaštita cijelog sustava i zdravlja koje ne smje postati roba
10. stvarna zaštita zelenih površina – novo pošumljavanje i ozelenjavanje gradova.
Sisačku deklaraciju i 5000 potpisa potpore građana iz raznih krajeva Hrvatske službeno smo uručili Vladi RH 21. svibnja 2008., a preuzela ju je s punim uvažavanjem ministrica Marina Matulović Dropulić.
Međutim, moramo konstatirati kako od tada do danas nijedna od predloženih mjera nije stigla ni do faze pripreme, a kamoli ostvarenja. Štoviše, pokrenuti su brojni suprotni procesi s nesagledivim posljedicama.
Naprimjer:
Napisana je Energetska strategija Hrvatske za idućih 25 godina u kojoj je uvijet gospodarskog rasta - porast potrošnje energije! U toj strategiji prednost imaju svi fosilni i uvozni energenti, a obnovljivi izvori kojima Hrvatska obiluje i dalje se tretiraju kao alternativni. Unatoč frazama o energetskoj neovisnosti, strategija se zasniva na 80% uvoznih energenata (ugljen, uran, nafta, plin).
Automobilski transport cestama i dalje dominira prometom u Hrvatskoj dok je razvoj željeznice zanemaren, a tako i razvoj javnog prijevoza u gradovima.
Nužnom tehnološkom zaokretu gospodarstva nema ni traga. Hrvatska privreda i dalje počiva na uvozu, trgovini i zastarjelim industrijskim postrojenjima iz osamdesetih.
Umjesto primjene sustava odvojenog prikupljanja i iskorištavanja (recikliranja) postojećih sirovina u otpadu i dalje se planiraju zajednička županijska odlagališta otpada.
Hrvatske zalihe vode su i dalje su izvan državne kontrole, a čujemo da je u pripremi zakon kojim bi se dozvolila privatizacija (prodaja) izvora pitke vode.
Umjesto zaštite postojećeg zelenog pokrova i stimulčiranja poljoprivrene proizvodnje (domaće hrane) doneseni su zakoni o poljoprivrednom zemljištu i golf igralištima prema kojima će postojeće poljoprivredno zemljište, u državnom ili privatnom vlasništvu, svaki razvojnik još lakše pretvarati u građevinsko.
Kako izgleda ozelenjavanje gradova može se svatko uvjeriti u svome gradu, no najgori primjer svakako daje Zagreb u kojemu se drastično smanjio Park prirode Medvednica, a najnovijom odlukom za čak 5000 hektara – čime su smanjene šanse da će golemi kamenolomi u Podsusedu i Puščoj ikad biti sanirani. U toj zoni drveće i zelenilo svakodnevno nestaje pod građevinskim strojevima, a svaki se ilegalni zahvat naknadno pokriva papirima. Primjeri: Savska cesta, park pored MUP-a, cesta posred parka na Zvijezdi, golemi trgovački centar na mjestu parka u krugu Jadran-filma u Dubravi, benzinska pumpa na Horvaćanskoj – nasred zelene šetnice, na samome toplovodu...
Predložena zdravstvena reforma ne jača javno zdravstvo i ne poboljšava dostupnost liječenja svim građanima, već na mala vrata uvodi potpunu privatizaciju zdravstvenih usluga. To je u totalnoj suprotnosti s mogućim zdravstvenim problemima koje se očekuju s postupnim promjenama klime (velike epidemije, nove bolesti i paraziti).
Ne postoji nikakav program obrazovanja ili informiranja stanovništva za postupanje u kriznim situacijama i elementarnim nepogodama koje sve više zahvaćaju i našu zemlju. U to se obrajaju dugotrajne suše, poplave, podizanje razine mora, orkanski vjetrovi, veliki požari, itd...
Za što bezbolnije suočavanje sa svim navedenim posljedicama stručnjaci IPCC-a kao i UNDP-a preporučuju vođenje stabilne socijalne politike, takve koja će ublažavati socijalne i imovinske razlike među ljudima.
Zbog svega iznesenog pozdravljamo najnoviju UNDP-ovu analizu, naročito u dijelu koji izrijekom opisuje područje Hrvatske. Jer, to nam je pravovremeno upozorenje na koje se ne smijemo oglušiti. Umjesto odbacivanja dobrih, promišljenih i korisnih prijedloga, obveza Vlade je i dugoročna skrb za dobrobit stanovnika ove zemlje. Nažalost, sadašnja Vlada pokazuje malo zanimanja za tu temu.
Nadamo se da UNDP-ovo izviješće neće zadesiti sudbina Sisačke deklaracije.
Post je objavljen 19.02.2009. u 07:05 sati.