Zabila sam se u dno knjiznice s Jodorowskim i Moebiusom, na pod, jer mi je bilo neugodno citati strip medju studentima koji strebaju za ispite, a i htjela sam izbjeci poglede cudoredne starcadi dok se cerekam seksualnim dozivljajima profesora Mangela. Za one koji ne znaju, radi o profesoru filozofije koji napumpa svoju studenticu Elizabetu u bazilici Presvetoga srca na Monmartreu koja je od tog trenutka uvjerena da je buduca majka Ivana Krstitelja. Kao sto ce se pokazati u ostatku posta, arhitektura i ludost se ocito vole. Elizabeta zatim Mangelu aka Zahariji dovuce bivseg narkomana koji je brije da je sveti Josip te svi zajedno iz ludnice otimaju djevicu Mariju, kci sefa kolumbijskog narkokartela. Sljedecih stotinjak stranica ih malo naganja policija, malo narkomafija, a u medjuvremenu djevica Marija u sebi rastoci bebu Krista i sjedini se s njim u lik Isuse..
...i kao da sama radnja stripa nije dovoljno blesnuta, nekoliko metara iza mene odvijala se tribina o Hermanu Bolleu. Tribinu je vodio moj nekadasnji profesor, ishlapjeli mediokritet uvjeren u svoju strucnost u svemu cega se dotakao i jedna od najvecih blamaza hrvatske akademske zajednice koja je takvoj njusci dodijelila doktorsku titulu. Taj mi je covjek priustio nekoliko sati vristanja od smijeha nad najnepismenijom i najnestrucnijom knjigom koju sam imala prilike procitati, a u kojoj se, u skladu s njegovom personom radi o svemu i ni o cemu. Da biste bolje shvatili o cemu pisem, donosim citat iz poglavlja o neugodnim cuvstvima iz njegove knjige (btw, stranica na kojoj se nalazi je zguzvana jer smo kolega i ja plakali od smijeha nad njom dok smo spremali ispit pa se izvitoperila od suza, kunem se):