Marketing
Moje Valentinovo i uspomena
Nisam ništa pisao, no što ćemo sad... lovit Filipa i objesit ga naglavačke :)
Najčudnije Valentinovo.
Pošto nisam u vezi, niti nemam baš simpatije do tog ranga (više), doma bih ostao spavati i visit za kompom i knjigom da mi prijateljica nije dolazila do Zagreba. Yupi yupi jeee-ej za izložbe u ZG! Rijetko kada imam priliku vidjeti se sa Split timom i ovo mi bilo ugodno iznenađenje :)
Eh, kad će ti proljetni...
Bolje da Dora ne zna kako smo profulali HNK jer ne da ću biti obješen neg obješen naglavačke i gađan rajčicama (to bi prije Nikolina napravila, al dobro :P). Neg, kada se pozdravili, nije prošlo niti 40metara a da se ja nisam "spičkal" kaj opala kruška.
Naime, dok smo hodali tu jednu određenu pre predugu rutu, dok pričah s njom lamatao rukama narafski dok sam objašnjavao i pričao i hm tak, te desni dlan i prsti bili skoro pa smrznuti, jedva sam micao njima.. pa s tom rukom držao mobitel dok sa ljevom tipkao napamet po brojkama za željeni tekst. Želim preći preko ceste, tj. parkirališta. Usporim. Pogledam lijevo. Nema prometa. Looknem desno. Također nema auta. Polu-stanem i okrenem se da prijeđem, te opet glava u lijevo. Škicnem dolje da vidim jel ću udarit u stupić. Trgnem se naprijed da brzo prijeđem preko. Sve sam vidio.
Ali znate dobro kako sam vidio sivkasto crni lanac između SVIH stupića 20cm od poda.
Aha.
Poletio sam :D
Kako stopala dobila blokatu, tijelo izgubilo ravnotežu, težeći iza gdje od sile kretnje nije mogla.. i tako ruke prešle u zrak... koljena u padu skvrčila... pa s oba koljena na lijevu stranu njih, lijeva ruka (dlan) tresnuo direkt sa tetivom kao podloga (aha), te istovremeno sa bradom, donjom usnom i čelom zaokružio poljubac asfaltu, no desna ruka nije bila tako srećna - osim što je pala istom silinom, onako smrznuta i teško pokretna, se odstrugala jedno trideset, četrdeset centimentara, ogulivši si komad kože i ostavio malo sebe tam.
Nisam se mogao ustati pune tri sekunde :D
A kad se jesan sabrao, teturiao sam kao pijanček tih nekoliko koraka do drugog kolnika.
Kako sam izgledao? Pa, krvava usna, krvava brada, cijeli desni dlan krvav, lijevi dlan izgreban... ni lipo.
A nitko da vidi kako dvometraš pada kaj kruška i ljubi asfalt.
Ahm i da, šepao sam. Nije bilo tramvaja od Frankopanske pa pješačih par stanica.
Danas, evo, gledam u (sada već malu, zaista mi sve brzo zaraste (osim one vražje točkice na stopalu) )ranu (na malom prstu, onaj koji je strugao) i skužim da ima faint oblik srca.
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Rana je zaista već mala, no do mesa i
nimalo ugodna, no evo, nekako pokušao
uslikati, nadam se da možete razabrati.
Post je objavljen 18.02.2009. u 20:56 sati.