Prvo sto želim jest uputiti vam poziv na optimizam, na nadu i povjerenje. Istina je da čovječanstvo prolazi težak trenutak i da čovjek ima dojam da bi snage zla mogle prevladati. Poštenje, pravda i poštivanje čovjekova dostojanstva prečesto posrću ili čak podliježu na putu. Usprkos tome, mi smo pozvani da pobijedimo svijet našom vjerom (Iv 5, 4), jer pripadamo Ono-me koji je svojom smrću i uskrsnućem postigao za nas pobjedu nad grijehom i smrću i koji nas je osposobio za smjernu i vedru, ali sigurnu afirmaciju dobra nad zlom. Mi smo Kristovi i On je taj koji pobjeđuje u nama. U to duboko moramo vjerovati, moramo živjeti tu sigurnost jer će, u suprotnom slučaju, stalne teškoće koje naviru steći snagu da u naše duše unesu podmuklu bolest k o j a se zov e malodušnost, navika, puno prilagođavanje prevlasti zla. Još suptilnije iskušenje koje danas iščekuje kršćane, posebno mlade, jest odricanje od nade u pobjedničku afirmaciju Krista. Zloduh, poticatelj svih zamki, stalno i odlučno u srcu svih ljudi pokušava ugasiti luč te nade. Nije lak put kršćanskog vojevanja, ali moramo ga prijeći svjesni da posjedujemo unutarnju snagu preobražaja, što nam je prenesena s božanskim životom koji nam je po Kristu podario Gospod. Na temelju vašeg svjedočenja postići ćete da se shvati kako se najviše ljudske vrijednosti ostvaruju u dosljedno življenom kršćanstvu.
Ivan Pavao II (iz Oporuke)
Post je objavljen 18.02.2009. u 19:24 sati.