Tjeskoba i strepnja
Ubraja se medu najčešće pshičke poremećaje. Oboljeli žive u napetom iščekivanju da će se nešto strašno dogoditi. Crne slutnje i zebnja guše radost življenja. Ipak, djelotvorna pomoć postoji!
Generalizirani ili opći anksiozni poremećaj očituje se slobodno lebdećim i neodređenim strahom, strašljivim iščekivanjem, tjeskobom i strepnjom, unutrašnjim nemirom, psihomotornom napetošću, hiperaktivnošću, autonomnog živčanog sustava i specifičnim oblicima ponašanja. Opći anksiozni poremećaj (OAP) je najčešći oblik straha koji spada i medu najčešće psihijatrijske poremećaje.
Tko oboljeva?
Prevalencija se procjenjuje na 2,3 - 6,4 %. Češće je zastupljen u žena u općoj populaciji. Početak bolesti obično je postupan. Najčešće se javlja u kasnim dvadesetim ili tridesetim godinama odnosno kasnim tinejdžerskim godinama.
Koji su uzroci?
Kako i zašto nastaje generalizirani anksiozni poremećaj nije još u potpunosti jasno. Velika važnost pridaje se predispoziciji ili sklonosti neke ososbe ka anksioznom reagiranju i stresogenim životnim događajima. Stresogeni životni događaji podudaraju se s pojavom generaliziranog anksioznog poremećaja u 50% pacijenata i igraju važnu ulogu održavanju ovog poremećaja. Dogadaji koji imaju značenje buduće opasnosti u velikoj mjeri izazivaju anksioznost.
Najpoznatije psihoanalitičke teorije koje objašanjavaju strah su:
- teorija o transformaciji libida u anksioznost (neiskorištena seksualna energija).
- signalna teorija anksioznosti (upozorenje na nesvjesne impulse i opasnost).
- teorija o porođajnoj traumi kao prototipu anksioznosti.
- separaciona teorija anksioznosti (strah od odvajanja)
Bihejvioralne teorije nastanak OAP objašnjavaju vezivanjem odgovora straha za prethodno neutralne stimuluse procesom kondicioniranja (traumatsko kondicioniranje straha). Prema kognitivnim teorijama OAP perzistira zbog načina na koji oboljeli razmišljaju o simptomima.
Biologijska istraživanja ukazuju na poremećaj u sustavu benzodiazeinski receptor – GABA – kloridni kanal (anksiogene tvari), zatim poremećaj u noradrenergičkom sustavu, itd. Dokazana je i uloga genetskih čimbenika.
Kako se poremećaj očituje ?
Očituje se doživljavanjem neodredenog straha koji preplavljuje oboljelog kao da ga potpuno obuzima i oboljeli kao da lebdi u njemu slobodno lebdeći ne znajući podrijetlo ni razloge straha. Strašljivo iščekivanje oboljeli opisuje kao neku strepnju da će se nešto strašno dogoditi. Opet sveprožimajući strah cini da su oboljeli potpuno paralizirani, osjećaju bespomoćnost i nesigurnost. Prisutni su još i razdražljivost, poteškoće u koncetraciji, smetnje u komuniciranju s okolinom, smetnje spavanja, košmarni snovi i sl. Simptomi psihomotorne napetosti očituju se osjećajem unutarnjeg pritiska, kao da će puknuti, kao da im nešto iznutra pritiska grudi, zatim podrhtavanjem pojedinih dijelova ili cijelog tijela, agitacijom, nemogućnošću da budu mirni, na jednom mjestu, bolovima u mišićima, brzim zamaranjem. Hiperaktivnost autonomnog živčanog sustava prepoznaje se po prisustvu simptoma kao što su površno disanje, osjećaj nedostatka zraka, palpitacije i tahikardija, znojenje, vlažni dlanovi, suha usta, vrtoglavica i osjećaj mutnoće, u glavi, mučnina, proljev, valovi vrućine i topline u tijelu, učestalo mokrenje, teškoće gutanja, osjećaj knedle u grlu. Oboljeli razviju i specifično ponašanje koje karakterizira pojačan oprez, nestabilnost, sumnjičavost, što sve upućuje na to da je osoba prožeta anksioznošću.
Dijagnostički kriteriji za generalizirani anksiozni poremećaj
A. Pretjerana anksioznost (zabrinutost, napetost, strahovanje ili bojažljivo iščekivanje) u vezi sa svakodnevnim aktivnostima i događajima prisutna većinu dana u posljednjih šest mjeseci.
B. Najmanje četiri od slijedećih dolje pobrojanih simptoma:
- plapitacije ili lupanje srca, ubrzan rad srca
- znojenje
- tresavica ili drhtanje
- suhoća usta koja nije poslijedica dehidratacije (manjka vode) ili uzimanja lijekova
- poteškoće u disanju
- osjećaj nedostatka zraka
- bol ili nelagoda u prsištu
- mučnina ili nelagoda u trbuhu
- osjećaj vrtoglavice, nestabilnosti, nesvjestice ili ošamućenosti
- osjećaj nestvarnosti okoline ( derealizacija ) ili vlastite ličnosti kao da nije tu ( depersonalizacija )
- strah od gubitka kontrole ili svijesti, strah od ludila
- strah od smrti
- osjećaj vrućine ili zimice
- osjećaj umrtvljenosti ili mravinjanja u tijelu
- napetost mišića ili bol
- uznemirenost i nesposobnost opuštanja
- osjećaj napetosti, na rubu živaca
- osjećaj grudve (knedle) u grlu ili poteškoće gutanja
- pretjerana reakcija na mala iznenađenja i reakcije prepasti
- poteškoće koncentracije ili mentalna odsutnost zbog zabrinutosti ili tjeskobe
- perzistentna razdražljivost
- poteškoće usnivanja zbog zabrinutosti
Izvor: zdravljeizivot.com
Post je objavljen 17.02.2009. u 12:37 sati.