Ipak.. mene nije nishta proshlo!
Ja sam josh uvjek ona ista budala.
Josh uvjek me iste stvari nerviraju, mada mi je mnogo toga postalo nevazhno, ali to se valjda desi kad odrastesh.
Josh uvjek volim one male posebne stvari shto bi svako normalan rekao da nisam normalna i da su to sitnice, shta chesh..
Josh uvjek se radujem jutarnjem suncu iako moram raditi taj dan, i milion sastanaka prezhivjeti taj isti dan, iako gdje zhivim tog jutarnjeg sunca je manje i manje, ponekad ga mjesecima ne vidim ali eto.. shto manje imash to vishe cijenish valjda..
Josh uvjek nechiji izgovor mog imena probudi u meni one osjechaje za koje sam mislila da vishe nikada ne mogu osjetiti, lijep je to osjechaj.
Josh uvjek mislim da je valentinovo poseban dan, iako mi ga niko godinama nije chestitao, iako svi misle da to meni nije vazhno..
Josh uvjek prva chestitka za rodjendan je od mene same, i josh uvjek ne napominjem ljude koji su zaboravili za to.. jer ako im nije dovoljno vazhno, zashto i da se sjete zar ne?
Josh uvjek volim ustati u 7, napravit si kafu i otvorit mail, iako tu godinama nishta fino vidjela nisam.. ostaje nada, a nada je kurva koja umire zadnja ;)
Josh uvjek... odem 'tamo' i pogledam onaj svoj kip, i ostavim ruzhu, onako u sjechanje..
Josh uvjek imam svoju kravicu i da, mlatim nogama kad lezhim..
Josh uvjek...
Nishta.. suma sumarum shto bi se reklo, ipak sam ona ista ja, starija za koju godinu, i ponosna na sebe!
Post je objavljen 18.02.2009. u 10:46 sati.