...sjetim se koncerta Bijelog Dugmeta na Maksimirskom stadionu - 2000 i neka - išli smo maksimirskom cestom, a u kafićima nakon 15-tak godina, javno, naglas slušaš pjesme, stare i drage, i ne vjeruješ, eh, pa se sjetim kako je devedesetih nestala ta grupa iz naših života - kao da ih je neka uvrnuta sila istrgnula, kao da te glazbe i tih muzičara nikada nije bilo - a slušali smo ih neprestano, odrastali s njima, živjeli s njima, zaljubljivali se, rastajali, plakali, sanjali, opijali, starili, i onda, tek tako, bez valjanog razloga, kao normalno je da na ovoj strani ljudi ne slušaju neke grupe, normalno je kao da ti i ti nisu ovdje dobrodošli, onako preko noći - neki su navukli zavjesu i dobar dio sjećanja svih nas završio je u nekom mraku - ne onako prirodno kako se desi ljudima koji kao normalno nižu godine i prirodno neke stvari prerastaju, zaboravljaju, ostavljaju staro i uzimaju novo - ovo je bilo nešto potpuno drugačije.
Ali bio je koncert Bijelog Dugmeta, i nas 60 000, i vatromet i osjećaj da se je desilo nešto posebno, kao da je pukao neki mračni balon prisiljenog zaborava, desio se javno susret s nekim davno zaboravljenim sobom...
....kraj je devedesetih, u Sarajevu, izlazim iz Skenderije, noć je, prelazim veliku mračnu ulicu, a na drugoj strani ulice mali kiosk svijetli u mraku, a i iz njega glasno svira Bijelo Dugme, bože, ko da me nešto opalilo posred grudi, ... ne sjećam se kada sam zadnji put u javnosti čuo Bijelo Dugme, sav sam protrnuo, bože, moje Bijelo Dugme, naše Bijelo Dugme...
...2009. je danas, mjesec je veljača, februar, u Zagrebu s kupljenim kartama žena i ja čekamo Čolu, Arena Zagreb, 8.3.2009. u 20 sati, eh, bit će nam oboma prvi Čolićev koncert. Nakon svega, Čola jarane, prazniji je život bez tebe i tvojih pjesama i svih tih naših glazbenika, pjevača, muzičara, kompozitora, zabavljača - koji su nas svojim pjesmama grijali, krijepili, snažili, uljuđivali, dirali duboko i tanano... Sve te vaše-naše pjesme žive u nama i danas, iako u tišini, treba samo malo pretražiti Youtube i probuditi ih u sebi i sjetiti se koliko su nam samo značili ti naši pjevači i muzičari - dobrodošao Čola prijatelju stari, jarane, drugaru!
A šta imam ja od tog...Zdravko Čolić
Post je objavljen 18.02.2009. u 04:52 sati.