Gledajući svijet oko sebe razmišljamo o tome kako su ljudi okrutni i nepravedni, kako im je stalo samo do sebe.
Svi pričaju kako je svijet u opasnosti, kako su ljudi zli i okrutni, ali nitko ne shvaća kako smo i mi, kao pojedinci, dio te cjeline. Nismo ni svjesni koliko gubimo čekajući da netko drugi prvi nešto pokrene. Uvijek mislimo: "A zašto bih ja morao biti prvi? Ima i drugih."
Tonemo u more lažnih obećanja nadajući se boljem sutra. Ne osjećamo se krivim za loše stvari jer smo mi uvijek dobri i brižni, a nemoćni i preslabi da bismo što promijenili.
U našim mislima čovjek je uvijek žrtva i ne može ništa učiniti.
Malo je onih koji su pokušali nešto promijeniti, a još manje onih koji su u tome uspjeli.
Ništa nećemo promijeniti čekajući da drugi učine prvi korak.
Moramo sami krenuti jer ne znamo koliko snage i kakve mogućnosti krije u sebi svako živo stvorenje.
Živimo a ne znamo što smo sve mogli biti i učiniti.
Jednostavno, moramo krenuti naprijed!
Post je objavljen 17.02.2009. u 20:07 sati.