Prica o Zivku Koracu,banijskom cetniku koji se nakon"Oluje"pet godina skrivao po sumama.Tijekom svoje krvave hajducije pobio je cetvero nevinih hrvatskih civila.Na koncu,uhvacen u obruc hrvatskih policajaca,
sam je sebi oduzeo zivot.
Pred"Olujom"ostali su cetnici pobjegli TAMO DALEKO glavom bez obzira.
Pobjegla je i bivsa Koraceva supruga s djecom.Nikada se nisu vratili.Zivko Korac morao je ostati.U Srbiji su ga vec trazili zbog ubojstva nekog oficira bivse JNA.Ostao je u Hrvatskoj koju je toliko mrzio.Nije se odvajao od cetnicke uniforme.Mrznja ce roditi nove zlocine.
BAKINA KUCICA
Prvu se godinu Zivko Korac skrivao u kuci svoje bake Sofije,u polupraznom selu.Vjerovao je da nikada nece biti otkriven.Upravo ondje u bakinoj kuci,godinu dana nakon"Oluje",Korac ce zapoceti svoj novi krvavi pir.
POMOZI SIROTU...
4.travnja 1996.
Stepan Baric,demobilizirani vojni policajac iz obliznjega hrvatskog sela uzivao je lijepome proljetnom danu i slobodi.Vjerovao je u bolju buducnost napacene domovine.S tugom i zahvalnoscu prisjecao se suboraca koji su slobodu platili svojim mladim zivotima.Ponekad je osjecao i griznju savjesti zbog toga sto je ostao ziv.Tog je suncanog dana razvojaceni dragovoljac krenuo poznatim putem do Koraceve bake Sofije.Premda ratne godine jos nije zalijecio,sazalio se nad sudbinom starice koju su,kako je mislio,svi napustili pobjegavsi TAMO DALEKO.Gotovo
svakodnevno donosio joj je rucak.Nije znao da s njom potajice zivi i unuk cetnik.Dobrotu ce Stjepan platiti smrcu.
U ratu je dobri Stjepan izbjegao svaki srpski metak.Ironijom sudbine zivot je izgubio u miru,na oslobodjenoj Banovini.Dok je njegovo tijelo nepomicno lezalo na kucnom pragu Koracevih,banijski monstrum Zivko Korac dao se u bijeg.
POMOZI SIROTU...(2)
Sofija je naricala nad sudbinom zlocinackog unuka.NO,NIJEDNU SUZU NIJE PUSTILA NAD MRTVIM TIJELOM SVOG DOBROCINITELJA.NIJE CAK NI OBAVIJESTILA POLICIJU O UBOJSTVU.
Potraga za dobrim Stjepanom pocela je dan kasnije kada je supruga prijavila njegov nestanak.Nesretnikovo je tijelo pronadjeno tek treceg dana.Policajac Ante Baric koji je sudjelovao u akcijama Koraceva uhicenja sjeca se susreta s bakom Sofijom.Objasnjava zasto bescutna starica nije nazvala policiju.
ANTE BARIC,SUDIONIK AKCIJE:IZ NACIONALNIH POBUDA,NE MOZEMO NISTA DRUGO RECI.NAIME,I MI SMO TAJ DAN PROLAZILI TUDA,PROLAZILI SU VJEROJATNO I NEKI CIVILI KOJIMA JE MOGLA DOJAVIT.NARAVNO,U TO VRIJEME NIJE BILO MOBITELA,ALI POSTOJALA JE MOGUCNOST DA ZAUSTAVI NEKAKVOG SLUCAJNOG PROLAZNIKA I DA JAVI O DOGADJAJU.KADA SU DJELATNICI VOJNE POLICIJE DOSLI,UOCILI VOZILO,ONA IM JE JEDNOSTAVNO REKLA:A IMATE TU GORE NEKAKVOG,LEZI!,CAK ONAKO,DOSTA AROGANTNO I BAHATO.
Pritisnuta dokazima Sofija Korac na kraju je ipak morala priznati da je Baricev ubojica njezin Zivko.Nakon tog dana vise nikad nece vidjeti unuka cetnika.Umrla je nakon dvije godine u Starackom domu.
(Ivana Mandic,"PRICA IZ HRVATSKE")
Post je objavljen 17.02.2009. u 13:33 sati.