Marketing
JEDINSTVO KONTEMPLACIJE I MISIJE SV. FRANJE I SV. KLARE ASIŠKE, III. dio
Na prošlom susretu našeg bratstva obradili smo prvi dio teme o jedninstvu kontemplacije i misije, dakle poslanja na ovome svijetu, svetog Franje i svete Klare Asiške. U tom radu podsjetili smo da kontemplacija u ovome smislu u grubim osnovnim crtama, znači potpuno predanje Bogu u molitvi i to u najvišem obliku molitvenog stanja. Saznali smo i za ideju jedinstva života i misije, ali da samostan nije zatvorena cjelina već da je otvoren svijetu za Božje nakane.
Da bi se dalje izgrađivali u tom smjeru moramo obraditi i neke naizgled kontradiktorne činjenice iz Franjinog života, primjerice izrjeku u njegovoj Oporuci da je „napustio ovaj svijet“. Površno gledano, ovo bi moglo ukazivati na dualističko poimanje svijeta koje se može nazvati još i platonski pristup, ali je nesvojstven krščanima. Ovaj svjetonazor u našem svagdašnjem, materijalnom svijetu vidi nešto loše, neprimjereno pa i opasno za vjernika. Cilj je onih koji to nasljeduju da se povuku iz takva svijeta u fizičkom smislu. Sveti Franjo svojom glasovitom izrekom „Bog moj i sve moje“ potpuno neutralizira takav pristup. Za njega je „stvorenjska“ vjera vrlo konkretna što iskazuje svojom „pjesmom brata Sunca“, ali i podsjećanjem u časovima agonije smrtnog časa kada je molio: “Gospodine, budi slavljen jer si me stvorio!“
Kako jednostavno proslavljenje Gospodina! Gotovo kao Psalam novoga vijeka. Bilo bi nam za naše spasenje pametno, a Bogu ugodno i franjevački pozdravljeno baš ovaj hvalospjev ponoviti Gospodinu svako jutro prilikom naše molitve! Poniznost i potpuno shvaćanje veličine našeg Stvoritelja je put ka cjelokupnom predanju naših duša Gospodinu na što smo se zavjetovali i čemu bi trebali istinski težiti. A zavjet i to Stvoritelju nije neka proizvoljna tlapnja ili trenutni zanos. Zavjet je velika odgovornost spram svoje duše da ju uvjek držimo usmjerenu ka spasenju u zagrljaju vječne Kristove ljubavi.
Mora nam biti uzor i način Franjina života u kojemu je bilo lutanja i zastranjenja, ali kojemu konačno Bog daje izgled i smisao životu, preoblikuje ga u dijalog, uprisutnjuje se u njegovoj savjesti i govori mu iznutra i izvana. Ova Božja unutarnja i izvanjska prisutnost u svijetu i dalje je skrivena:
- Bog je skriven u stvarima, ali ga Franjo razotkriva s radošću i entuzijazmom; - skriven je u događajima, ali ga Franjo, postajući dio istih (poslušan Bogu) nastoji pronaći;
- skriven je u dubini duše, gdje Franjo primjećuje njegov ostan i njegovu utjehu, kao poziv da se oslobodi potpuno svoje sebičnosti i da prihvati pokoru i Evanđelje.
Franjo hrani i njeguje ovu Božju nazočnost, osobito u molitvi, sabranosti, neprestanom zazivanju imena Božjega. I ova neprestana unutrašnja molitva je način postizanja kontemplacije u svijetu na koju vas želim uputiti. Razni načini ove neprestane unutrašnje molitve prisutni su u mnogim redovničkim zajednicama i veoma su efikasni i djelotvorni. Pokušajmo i mi, sljednici serafskog oca, biti na tom putu. Razmišljajmo u svakom trenutku o Kristu, o tomu što bi Gospodin mislio o nekom našem činu, kako bi Krist protumačio neke naše misli ili čine? Sve dok su naše misli da kažem „okupirane“ mislima o Kristu i svetom, nema u njima mjesta za svjetovne bedastoće, za grijeh, za ljutnju, za srdžbu, za oholost...Stalnim ponavljanjem jednostavnih hvalospjeva najlakše ćemo svakodnevno uspostaviti ovu našu svjetsku duhovnost koju smo izabrali. Dok hodamo, radimo štogod, vozimo, razmišljajmo o svetom, spominjimo se veličine našega Stvoritelja, sjećajmo se žrtve našeg premilostivog Spasitelja i tako ćemo vidjeti da nam se duša čisti od taloga grijeha, postižemo visoki stupanj bliskosti sa Gospodinom i molitva je tečnija, ugodnija, osjećamo da pada na „plodno tlo“. To je vid naše svjetovne kontemplacije na koju bi se valjalo privikavati i koja je svakako za preporuku.
Nakon što je Bogu dao mnoga sugestivna imena, sveti Franjo ne može reći: “Evo, to je Bog.”. Kršćanski Bog silazi sa slika i sa ikona i skriva se u čovjeku. Ondje On poručuje Franji: “Evo me, ja sam u malenima, traži me u siromašnima. Ovo je moja kuća i moja obitelj. Ja sam Otac sviju i poslao sam Sina svoga Prvorođenca da podsjeti ljude i da ih pouči riječima, djelima i primjerom ‘sve do smrti’, da se ja brinem za ljude, i da ne mogu podnijeti da oni ponižavaju jedni druge.”
Sveti Franjo i sveta Klara su vidjeli da u po Bogu stvorenom svijetu čovjek postaje autonomno biće. Ponaša se i previše samosvjesno, čak se okreće i protiv Boga i tako gubi sebe kidajući vezu sa Stvoriteljem. No, čovjek se teško može „iskrasti“ iz faktičkog svijeta. Kušnje i napast su na svakom koraku. Jedan od prvih koji se povukao na osamu, sveti Antun pustinjak čiji smo spomendan nedavno slavili, imao je velike napasti makar je bio isključen iz faktičkog svijeta. Zlo i napast slijede redovnike kako u svakodnevnom životu u faktičnom svijetu tako i u klauzuri samostana kako je bilo i sa svetim Franjom i svetom Klarom. Ni oni nisu bili imuni od napastovanja dok su htjeli utonuti u kontemplaciju. Uspjeli su se othrvati uz Božju pomoć jer od Gospodina nitko nije jači! Sveti Franjo taj faktički svijet naziva „seculum“. I bio je za njega često obilježen kao izvor nevolja, muka i grijeha. Ipak, ne bježi iz ovoga svjeta već izabire život pokornika što je posebno uočljivo iz priče o gubavcu. Shvatio je po Duhu da je potrebno povlačenje iz jednog društva koje želi bit apsolutno, ali ovo povlaćenje nije bijeg iz svjeta niti napuštanje stvorenja. Nastavlja život u pokorništvu i propovijedanje po svijetu. Za to vrijeme sveta Klara još nije spremna za nastup u javnosti već se povlaći u San Damiano u strogu klauzuru. No to opet ne znači izolaciju jer živi sa pukom, pomaže djeci, bolesnicima, čak spašava i grad od vojnih osvajača. I evo opet prilike za jedan njen hvalospjev koji bi nam bilo mudro upamtiti i ponavljati što češće:“Ništa neće poći krivo onom koji Bogu služi“! Eto i nama prilike da ovu mudrost jedne svetice pobožno izgovarajući koristimo za svoje spasenje. Govorimo to i drugima, a svojim životima dokazujmo da je ova izreka istinita. Svakako da je istinita jer je od Duha Svetoga, te ako sada na brzinu premotate svoje živote vidite da je upravo strašno istinita. Onda kada smo bili u suglasju s Kristom, kada smo bili čiste duše spremne za Gospodinov dodir, kada smo bili bez gnjeva u duši, bez srdžbe, bez pakosti, kada smo bili puni ljubavi za druge, puni razumijevanja i kada smo sve to s v j e s n o upravili „sve na veću slavu Božju“, onda smo obilno baštinili plodove milosti Gospodnje. Samo se sjetite da li je bilo ispunjeno baš sve što sam sada rekao? A vjerojatno ste baš pomislili kako ste dobri, a Gospodin na nas ponekad zaboravlja. Nikada ne krivite Gospodina već sebe!
-Jedinstvo kontemplacije i misije, lekcija 10, osnovnog tečaja o franjevačkoj kisionarskoj karizmi;
- Oblak neznanja i knjiga povjerljivih savjeta, nepoznati autor XIV. stoljeće;
- web stranica: http://public.carnet.hr/FBL/frama/franjo/Bog_moj.htm
brat Franjo
Post je objavljen 16.02.2009. u 19:25 sati.