ah... Vrijeme nas sve izaziva, kakvo god da nam se sviđa, imamo sve vrste. Sunce, sunce izađi da te malo bolje vidim. Ah, ah glupačo (ja) već je davno zašlo. Al' nema ustvari puno do 21.03.. Fali mi dugog dana, pa da mogu bez brige i kaputa bit dugo vani. Fale mi ti dani, a uz Božju pomoć još će ih bit dosta, ali u školi našoj dragoj, baš i ne.
Treba se učiti. A ja imam samo lijenost i sreću. Loše. Nezahvalno. Neobično, kako još nisam potonula. Možda nisam totalno. Za skoro tjedan dana fašnik. Nisam neki obožavatelj, ali volim izazvati atrakcije. Znam da zvuči glupo, ali ja sam rođena, po svojoj naravno, procjeni, da nešto izazovem. Ima ljudi koji ne vole bit u središtu pozornosti, i razumijem na neki način i njih. No ja, s obzirom na svoje okolnosti, to da mislim da nemam puno osoba kojima je stalo do mene, želim da me mnogo njih ostalih primjeti. I je, prije dosta vremena, ali ja se ne mogu više odviknuti. Volim da kad me vide, da me odmah znaju. Ne mislim da je to put do umišljenosti, jer jedino što sam si umislila je da ne vrijedim puno, jer mislim da su me novi ljudi zavoljeli onakvu kakva jesam. I, volim te c-c poglede, oo to mi je nagrada, Oscar. Nije to baš dobro jer zvijezda ovakve moje vrste, pomalo lijena i za mnoge stvari ajmo reć talentirana, najbrže propadne. Rad i trud, samo tim se može doći do pravog uspjeha. Mogu biti dražesna i puna duhovitih bisera, i prelijepog glasa, i imati lijepe idejice o pjesmama u glavi. I kad mi se da, lijepo zasvirati klavirek, Für Elise, i ljudeki će mi se smješiti i govoriti što bi bilo da ovako uvijek... Ne! Nije rijetkost čovjek s odličnim zamislima, nego onaj koji će ih radom provesti u djelo. Naći će se još štreberčića, još ljenih bezobraznika, još hipija i naći će se svega pomalo. Kad naizgled imam tu sreću, trebam ju sačuvat za stvarne potrebe, a malo sjest i naučit za pravo, i pošteno doći do nečega.
Ali jao što će meni do kad za maškare mi možda pukne u glavu biti Kaulitz ili neki punker, i ne uzmem periku, već svoju kosu pretvorim u...?
Ili da budem jako dobra, anđeo do kraja života? I to onakoupadljivo? Ne, ljudi mene već znaju, znaju da mislim da nemam što za izgubiti (ali uvijek ima nešto), i da ću od sebe radije napravit budalu, nego pustit da sve prođe normalno.
Da, i ja u 1. postu govorim da ne mogu više. Nekad se ta lica izobliče u ono što nitko ne može podnijeti. No trpim. Ako ne razumijete nešto, samo me pitajte jer vjerujem da sam svakakva sranja napisala... Pardon...
Moram se potrudit da od mene kasnije nešto i bude. Ovakvim tempom mogu završit na drogama i markiranju. Ne, ne želim to, život će biti prekratak a ja sam si duboko u sebi zacrtala sve što želim postići. Molim vas, ne mislite da sam razmaženo derište jer me u najmanju ruku nije tko imao razmeziti. I ne mislim na novac koji mi ništa ne znači.
Nadam se ujutro suncu. Mjesec je danas negdje na polovici. Za one koji žele znati više.
so long.
Post je objavljen 16.02.2009. u 19:18 sati.