živim negdje između i ponekad se bojim da je moj "mir" samo sredstvo kojim se služim da spriječim svoju reakciju na situaciju u kojoj sam se našla i stvari koje su se desile.
reakcija nije toliko snažna i gorka koliko bi bilo za očekivati.
traje, suze idu kap po kap, fonana izostaje.
možda se regeneriram, a možda i hiberniram. kao kad se uslijed velike boli onesvijestiš kako bi ju mogao podnijeti.
nisam sigurna.
čak brinem da je moj optimizam maska, strah od straha.
(ili se nadam s razlogom).
Post je objavljen 16.02.2009. u 18:14 sati.