U subotu prije dva tjedna ispala mi je plomba. Kako sam već mjesecima htjela prebaciti karton kod drugog zubara jer je moja «po sili zakona» zubarica notorna alkoholičarka, ovo je bila prava prilika. Nazovem novu zubaricu koju sam izabrala, na što mi ona kaže kako proces prijenosa kartona traje tri tjedna i da se radi hitnog slučaja kao što je ispadanje plombe moram obratiti još uvijek svojoj staroj zubarici.
Stara zubarica (a. k. a. notorna alkoholičarka) me mogla primiti tek u srijedu. Prvo uopće nije vidjela u čemu je problem dok joj nisam (skoro) prstom pokazala. Nakon toga mi je popravljala zub pridržavajući se za mene. Kad se odmakla da se ustanem, morala se malo prisloniti i o ormarić.
Ni 24 sata kasnije plomba mi je ponovno ispala. Ju – huuu! Živjelo naše zdravstvo i ova zdravstvena reforma koja, kako kaže ministar Darko Milinović, ide glatko ko pingvin po santi leda.
Ignorirajući ovaj put rupu u zubu, utekla sam se čitanju, a gdje ćeš prikladniju knjigu koja govori o zdravlju od Kishonove «Kućne apoteke za zdrave». Teza je sljedeća: ljudi se vole družiti samo s ljudima koji su zdravi, ali neprestano kakaju da ih nešto boli. Ljudi ne vole ljude koji su zdravi i koji u javnosti tvrde da su zdravi i da je sve okej. Ljudi također ne vole niti provoditi vrijeme s ljudima koji su doista bolesni. Znači, ukoliko želite imati što više prijatelja, pravite se da su vam upravo dijagnosticirali bubrežne kamence. Tako je barem napravio Kishon. Drugi korak vašeg dijaboličnog plana svakako mora biti da se pobrinete da nikako doista ne obolite od bubrežnih kamenaca.
Kishonove opservacije o zdravlju, zdravstvu i zdravstvenom osiguranju kao da su ispale iz ove hrvatske zdravstvene reforme. Vjerujem da bismo mi svi trebali biti toliko uviđavni pa se razboljeti samo onda kad to najviše odgovara doktorima i medicinskim sestrama, ali eto – čovjek je bezobrazno biće sklono inatu prema plemenitim namjerama državnih službi.
Post je objavljen 16.02.2009. u 14:26 sati.