Jutros je rano svanulo. Otopljeni snijeg slijevao se niz krovove. Osjećao se miris proljeća u zraku. Krenuo sam u školu. Hladan vjetar zamrznuo mi je lice. Oči su suzile.
Putovao sam s nadom da ću je vidjeti, barem na sekundu. Nije je bilo. Možda me je zaboravila? Nemoguće, ta, jučer smo se upoznali. Spavao sam pod stepenicama u školi. Hladnoća je prodirala i kroz debele zidove. Tišina.
Koliko neka osoba može čovijeka natjerati da radi neke stvari koje inače nebi. Što je to? Zaljubljenost ili samo oduševljenje? Bojim se. Nije trebalo tako biti. Ili možda je?
Miris limuna. Sjedim sam i pušm cigaretu. Hoću li je vidjeti sutra?