Danas se više no ikada riječ "sloboda" rabi za mnoštvo maipulacija. Tako je jučer buru digla izjava Andrije Hebranga da pravo na umjetnu oplodnju ne bi trebale imati žene bez partnera. On ovdje nije mislio samo na neudane žene, već samo na one koje uopće nemaju parnera.
Iako se sa Hebrangovim razmišljanjima veoma rijetko slažem, ovaj se puta moram složiti. Smatram da se čovjek ne bi trebao "igrati Boga" i na krajnje licemjeran način, pod krinkom nečije slobode, istu tu slobodu drugoma ograničavati. Iako su ove izjave naletjele na neodobravanje kod veoma glasnih pripadnika društva, trebalo bi razmotriti tko ih osporava i za što se taj zalaže.
Osporavaju ih iste one interesne skupine koje se zalažu za bezuvjetno pravo na abortus, mogućnost posvajanja djece od strane homosehsualnih zajednica i slične nihilističke akcije!
U svim se tim raspravama čuje kako nitko nema pravo ograničavati slobodu ljudskoga bića i zadirati u privatnost, a nitko ne spominje slobodu rođenog ili nerođenog djeteta. Ne mogu se oteti dojmu da osobe koje se zalažu za slobodu žena, pedera i lezbi, djecu lišavaju iste te slobode. Svima onima koji se zalažu za bezuvjetno pravo na abortus, mogućnost posvojenja djece od strane homoseksualaca i pravo na umjetnu oplodnju žena bez partnera, postavio bih slijedeća pitanja:
- Tko ženi daje za pravo da se odluči na abortus ako se otac djeteta odluči zadržati dijete i pritom ženu zakonski lišiti svih obaveza za dijete? Nije li taj njezin čin zapravo gnjusan do krajnjih granica, jer ona želi muškarcu pokazati moć lišavanjem života nemoćnog i nedužnog djeteta, kojeg za razliku od nje netko voli?! Nije li to ubojstvo zbog egocentričnosti? Nije li to jednostavno - ubojstvo?
- Tko ima pravo zajednici kojoj priroda nije dala tu mogućnost, dati dijete na posvajanje? Tko će preuzeti odgovornost za to ako dijete u adolescentskoj dobi postane homoseksualac? Tko ima pravo dijete začeto od raznospolnih roditelja i rođeno od majke (poput svakog drugog bića na Zemlji) dati na eksperimentalno odgajanje produktu moderne civilizacije i objesnoj želji? Gdje je sloboda tog djeteta?
- Koliko žena voli svoje dijete, ako mu ne želi priuštiti niti drugog roditelja, kojeg su do pojave najmodernije tehnologije i dekadentnih zakona imali svi? Da li je to dijete plod ljubavi i može li se u životu nadati ičemu doli pukoj posesivnosti svoje majke? Gdje je sloboda osobe koju je rođena mater unaprijed osudila na polovinu roditeljske ljubavi (a i ova druga polovica je veoma upitna)?
Moram ovdje reći da sam pristaša prava na abortus, ali pod određenim uvijetima (bolest, silovanje, pa čak možda i kada roditelji ne žele dijete, a nitko ga neće posvojiti). Pristaša sam i prava na homoseksualne brakove, ali bez mogućnosti posvojenja djece, jer tko voli djecu može volontirati u mnogim ustanovama. Naposljetku u potpunosti podržavam umjetnu oplodnju i smatram to jednom od najvećih blagodati moderne medicine, no djete bi trebalo biti plod ljubavi, a ne frustracije.
Post je objavljen 16.02.2009. u 12:50 sati.