ovako. jučer sam uspjela napokon zaspati uz 1 cijelu tabletu dok me jutros ponovo ulovio nemir jer sam očekivala i strepila plašeći se budućnosti koja bi mi mogla doći glave. osjetiš pri dnu kralježnice kako počinje tinjati i preplavi te do ramena (ali ključno je ne dozvoliti mu da ti dođe do glave). doručak sir i kruh te potom purgativni refleksi, pa pola tablete i onda opet san. stalno ta uznemirenost i treperenje koje treba držati ispod kritične točke sve dok se sasvim ne umiri. othrvati se. mislim, i prag je pio potopljen pa je sad ok.
Post je objavljen 16.02.2009. u 11:13 sati.